POVIJEST HNK RIJEKE
Nogomet na ovim prostorima

hnk-rijeka-1978-79
1873.

Prva nogometna utakmica odigrala se 1873 g.
Početkom stoljeća nogomet je bio glavni sport i najrasprostranjeniji u gradu i okolici. Od različitih vrsta lopte i različitih terena do igrališta i trgova igrao se nogomet i bio predhodnica osnivanja klubova.

U Rijeci je odigrana prva nogometna utakmica na području Hrvatske.
Naime, 1873. godine na inicijativu nezaobilaznog Roberta Whiteheada, inženjera i vlasnika tvornice Torpedo, svoje loptačko umijeće odmjerile su ekipe sastavljene od djelatnika Mađarskih željeznica s jedne i engleskih radnika s druge.

Englezi su radili u tadašnjem Riječkom tehničkom zavodu (Stabilimento Tecnico di Fiume) koji kasnije postaje tvornica Torpedo, a utakmica je odigrana na području poznatom kao Pod Jelšun, između ulaza u bivšu tvornicu Torpedo i INA-ine rafinerije na Mlaki.

Utakmica, koju je doduše teško dokazati konkretnim povijesnim dokazima i izvorima, odigrana je prilikom puštanja u promet dionice pruge između Rijeke i Karlovca. U to je vrijeme na Kvarneru, prema procjenama, bilo 200-tinjak Engleza koje je u Rijeku zbog potrebe za kvalitetnim inženjerima dovodio Robert Whitehead

1904
Osniva se klub Olimpija.
Među osnivačima bili su braća Mittrovich, Carlo Colussi, Antonio Marchich, Aristodemo Susmel i Agelasio Satti. Olympia je imala sekcije biciklizma, plivanja, lake atletike i boksa…

1911
Osnovan nogometni klub Opatija. Prva utakmica se odigrala 14.05.1911. godine.

1917
Doria (Gloria)
Osniva se klub Doria koji ubrzo mijenja ime u Gloria. To je bilo 30.04.1917. Stalni gosti kafića Marittimo na Piazza Dante počinje aktivnostima 17.01.1918. i već 1919. osvaja kup Grazioli. Stvarne vođe bili su Delfino, Host i Vescia. Utakmice se igraju na igralištu ispred stanice. Bila su to vremena! Upravi kluba se pridružuju: Marot, Tominovich, Orsetti, Stebel, Thonon, Locatelli, Ravalico i Toglian. Tim: Milautz, Romeo Milinovich, Negrich I, Dobrievich, Volk, Spadavecchia, Negrich II. Financijski solidna sa brojnim navijačima 1920/21 osvaja regionalno prvenstvo i ulazi u drugu ligu. Poznata je i pobjeda nad Virtus Veneziom od 7:1. Ekipu su činili: Varglien,Giacchetti I i II, Gregar, Ossoinack, Paulinich, Diossy, Crulcich, Schmidt, Sega, Pillepich, Reich i Tarlao.


Fiume – Campo Sportivo Gloria

1919
Osniva se C.S.Fiume
Osnovan od radnika tvornice Torpedo. Prvo vodstvo kluba činili su: Jugo, Barbinich, Racchetta uz kasnije pridošle Sternissa I, Sega, Calcih, Zamparo, Vale, Puhar, Ghisdavcich i Contento. Jedini problem bio je novac jer se klub financirao samo od članarina.
Trener: Zamparo
Liga: II i III

Tim:
Andreis, Serdoz, Pinter, Battaia, Stiglich, Racchetta, Libero, Dobrievich, Tomaz, Slave, Stradiot, Grabner, Slavich, Battaia, Colazio, Calcich, Ghisdavcich, Coffau II, Blocher, FDobrievich, Sternissa i Burattini.


C.S.Fiume 1919. godine

1920/1921
Osim prijateljskih utakmica igra se i prvenstvo Rijeke i regije Venezia Giulia. U prvenstvu sudjeluju: Olympia,Gloria,Grion Pula,Edera Trisete. Finale Olympia – Edera 7:0. Prvak je Olympia.

Olympia: Mihalich I, Goacci, Kusmann, Paulinich III, Diosy, Simcich, Ossoinak, Kregar, Pauletig, Pillepich, Gugnali.

1926
US Fiumana (Unione Sportiva Fiumana)
Stadion: Cantrida – Borgomarina
Predsjednik: Pietro Paquali

Prvo predsjedništvo: Giovanni Stiglich, Ramiro Antoniani, Federico Battiala, Antonio Capudi, Clemente Marassi, Olivio Musiol, Luigi Pauletich, Albeto Ronchevich, Mario Rora, Anselmo Sandrini, Armando Serdoz, Carlo Simichen, Oscar Sperber, Romeo Sperber, Arostodemo Susmel. 02.09.1926. vodstva Glorije i Olimpije vjerujući da se može stvoriti jak tim kako u ekonomskom tako i sportskom smislu osnivaju US Fiumana. Prva utakmica: Fiumana Bologna 3:2.

Igrali su: Marietti,Romeo Milinovich, Pilepich, Narciso Milinovich, Ossoinak, Varglien I, Negrich, Serdoz, Tarlao, Mihalich, Spadavecchia.


Kantrida – dok još nije bila stadion

Posljednje prevenstvo u Italiji
Prvenstvo serie C 1942/43 bilo je i posljednje u tijeku rata. Pro Gorizia koja je propustila promociju godinu dana ranije bila je i dalje najbolja. Fiumana je u tom preventvu bila treća. Bio je to dobar tim, možda ne kao prijašnji, ali i dalje jak tim.

Igrali su:
Loich, Paulinich, Zidarich, Kossovel, De Giovanni, Spadavecchia, Barbini (Trieste), Belletti (Fermo), Belli, Bernardis, Bertok, Borgi, Costantini (Venezia), Dapretto (Piran), Maras, Marincich (Dubrovnik), Poggi (Bolonja), Tiblias (Blažići), Toffoli (Kopar), Zambelli.

To je također bilo i posljednje prvenstvo u kojem su igrali zajedno Fiumana, Grion, Ampelea d Isola i Magazzini Generali (Rijeka).

Magazzini Generali (Rijeka) – današnji Lučki Radnik
Predsjednik: Carlo Stupar
Podpredsjednik: Delfino Costanzo i Moroni Descovich Carlo
Blagajnik: Zorzenon Francesco
Ekonom: Tartaro Nereo
Liječnik: Lauro Pillepich
Trener: Maligoj Felice

Igrači:
Abrami (Gorizia), Andrighetto, Blasih I, Blasich II, Bradaschia (Udine), Brazzoduro (Sušak), Dekleva, Deluca (Pula), Devescovi, Donatini (Faenza), Fabbri, Fosser (Sušak), Fosser II (Sušak), Gardassanich (Sušak), Gugić, Lenzi (Bolonja), Ljubačev (Crikvenica), Maligoj, Mrzljak (Sušak), Polich, Rastavac (Sušak), Scalamera, Smojver (Sušak), Tomasini (Sušak), Vicich, Vakanjac, Zamparo (Palmanova).

1944/1945
Igraju se turniri i prijateljske utakmice. Neki klubovi koje nismo spomenuli: Velox, Tod, Elettra, Cantieri Navali, Polizei, Silurificio, Centro Citta.

3 .srpnja 1945.: Reprezentacija Rijeke – Dinamo Zagreb 4:2
2. rujna 1945.: Reprezentacija Rijeke – Akademičar Zagreb 7:2
7. listopad 1945.: Reprezentacija Rijeke – Metalac Beograd 2.0

SEZONE 1946-1950

U prvoj ligi (sezona 1946/47.) “Kvarner” je odigrao 26 utakmica od kojih se može spomenuti ona sa “Hajdukom” (1:1) pred 9000 gledatelja kada je Rijeka brojila 42000 stanovnika. U svom prvom prvenstvu “Kvarner”, od 14 klubova zauzima 9. mjesto sa 21 bodom. Zatim, Savez (radi reorganizacije prve lige) određuje kvalifikacije između “Kvarnera” i “Lokomotive” iz Zagreba. U Zagrebu “Lokomotiva” pobjeđuje sa 3:2, te u Rijeci također sa 2:0. Pad u drugu ligu (sezona 1947/48.) nesumnjivo je bio udarac koji
se negativno odrazio na igrače. Možda nikada u svojoj povijesti riječki klub nije doživio u jednoj sezoni takvu negativnu bilancu. “Kvarner” je pretposljednji sa 10 bodova iz 20 utakmica, i to unatoč angažiranju igračkih pojačanja. “Kvarner” je dakle spao u Republičku ligu (10 klubova). U toj sezoni (1948/49.) momčad je igrala slabo i završila tek na šestom mjestu sa 17 bodova. Ponovno se na čudan način mijenja prvenstvo u kojem sudjeluje “Kvarner” koji se automatski vraća u drugu ligu te je znatno pojačan odigrao jednu dobru sezonu.

 1946/47
Prva jugoslavenska liga
Fiumana postaje Kvarner i igra u prvoj jugoslavenskoj ligi, te prvu sezonu završava na 9. poziciji.

Glavni rukovodioci riječkog sporta (njih dvadesetak) raspravljali su tri sata o imenu i o budućnosti riječkog nogometa. Pala su dva prijedloga: okupiti najbolje nogometaše u klubu “Lučki radnik” (prvak Rijeke u sezoni 1945/46) ili osnovati novo društvo što je i bilo odlučeno, prijedlog novog imena “Kvarner” bio je prihvaćen.
“Kvarner” je počeo u velikom stilu. U prijateljskom susretu, 1. kolovoza, pred 6000 gledatelja, uspijeva pobijediti s 2:0 “Hajduka”. Prvi gol u povijesti “Kvarnera” (“Rijeke”) postigao je Petronio.

Kvarner:
Predsjednik: Cucera Giovanni
Podpredsjednici: Finderle Vittorio, Stecig Ambrogio, Branko Kolačević
Tajnik: Egidio Barbieri,Kosta Iglić
Liječnici: Boris Kramaršić, Žic Niko, Antun Vukelić
Trener: Jozo Matošić

Tim: Belcastro, Bertok, Blasich, Burattini, Cergnar, Chinchella, Deluca(Pula), Flaibani, Gardassanich(Sušak), Laurencich, Legan, Ljubačev(Crikvenica), Lucchesi, Macorin, Marčetić, Matošić, Mazzoli, Nardi, Nori, Pavanello, Petronio, Privrat, Raunich(Muggia), Starcich, Stefanović, Tiblias(Blažići), Vrtan.

1947/48
Druga jugoslavenska liga.
Kvarner ispada u treću igu.

Kup Maršala Tita:
Kvarner – Jedinstvo Čakovec 4:0
Kvarner – Ponziana Trieste 3:2
Kvarner – Mornar Split 0:4

1947/48
Igra se prvenstvo hrvatske gdje igraju:
Mornar, Proleter, Lokomotiva, Milicioner, Torpedo (svi iz Rijeke). U zonskoj ligi hrvatske igraju: Radnik Rijeka, Rudar, Primorje Sušak, Uso Pula, Rovinj, Crikvenica.

SLAVNE EKIPE TOG RAZDOBLJA
1946/47. Gardasanic, Tibljaš, Blasich, Pavanello, Macorin, Bertok, Nori, Laurencich, Burattini, Petronio, Cergnar 1948/49. Ravnic I, Tomljenovic, Kivela, Legan, Ljubacev, Sinosich, Zikovic, Gredelj, Košak, Car, Krkovic, Osojnak, Chinchella, Stetka, Pavletic, Miculinic, Crisman, Vakanjac

SEZONE  1950. – 1960.

U 1951. godini (prvenstvo se odigravalo u jednoj godini) nastupa 16 klubova. “Kvarner” završava na 10.mjestu sa 30 bodova. Inače to je bila zlatna godina Stojana Osojnaka, tih godina najboljeg igrača “Kvarnera” koji postiže u prosjeku 1 gol po utakmici. Početkom 1952. godine Plenum Nogometnog saveza ukida drugu ligu i tako “Kvarner” završava u Podsaveznoj ligi koja obuhvaća klubove Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog Kotara. “Kvarner” premoćno osvaja 1.mjesto (31 bod iz 18 susreta). Riječani stječu pravo na kvalifikacije za prelazak u prvu ligu u kojima su sudjelovale 4 ekipe. “Slaviju” iz Karlovca pobjeđuju 3:2 u gostima i 10:0 u Rijeci, “Metalca” u Zagrebu pobjeđuju 2:1 dok u Rijeci gube 0:2, te od osječkog “Proletera” u gostima gube 0:3, te u Rijeci 0:1. Zbogom
prva ligo.

U sezoni 1952/53. formiraju se dvije međurepubličke lige. “Kvarner” je u Hrvatsko-slovenskoj ligi koja obuhvaća deset klubova. Loše odigrano prvenstvo u kojem “Kvarner” osvaja 5.mjesto sa 20 bodova. U istoj godini “Kvarner” stiže do četvrtfinala kupa, gdje nakon pobjeda nad “Proleterom” i “Vojvodinom”, gubi od “Crvene zvezde”.

1953/54. “Kvarner” mijenja ime u “Rijeka” (03.06.1954.). Momčad se pomlađuje, te u prvenstvu zauzima 6.mjesto sa 20 bodova. U sezoni 1955/56. “Rijeka” se bori u Zonskoj ligi sastavljenoj od 12 klubova te završava na 2.mjestu, a nova zvijezda u klubu postaje
Veselica koji u 20 nastupa postiže 16 golova. 1956/57. “Rijeka” završava na 3.mjestu, a vrlo je važno spomenuti da te sezone u klub dolazi Naumović, što će uskoro rezultirati kao jedan od najpovoljnijih angažmana “Rijeke”. Prvi strijelac je ponovno Veselica (16 golova u 18 utakmica). Sezona 1957/58. je sezona povratka “Rijeke” u prvu ligu. Nastupa ukupno 14 klubova, a “Rijeka” osvaja prvenstvo sa 42 boda. Momčad je raspolagala sa 4 sjajna strijelca: Osojnak 16 golova/14 utakmica, Naumović 17/26, Medle 10/18 i Veselica 8/11. Gledatelji (u prosjeku 4000, tj. dvostruko od prethodne godine) oduševljeni su igračima koji se bore za ulazak u prvu ligu. U prvoj kvalifikacijskoj
utakmici “Rijeka” pobjeđuje “Spartak” sa 3:0 pred 14000 gledatelja.

1958. – RIJEKA SE VRAĆA U PRVU LIGU

Slijede dva gostovanja: u Kruševcu protiv “Napretka” i u Subotici protiv “Spartaka”, oba puta 0:0. Čitava sportska Rijeka okupila se na željeznickom kolodvoru da dočeka “Rijeku” koja je već sada jednom nogom u prvoj ligi. Rekordna posjeta na Kantridi za posljednji susret: utakmica s “Napretkom” pred 17000 gledatelja “Rijeka” pobjeđuje sa 6:2. Svuda nastaje veliko slavlje do slijedećeg jutra. Na kraju sezone “Rijeka” igra prijateljsku utakmicu u Rimu protiv “Rome” (tada prvoplasirane u prvenstvu Italije) i pobjeđuje sa 2:0.

Dakle, nakon 12 godina, “Rijeka” se vraća u prvu ligu (sezona 1958/59.) Broj gledatelja je impozantan: u prosjeku 14000, maksimum na utakmicama s “Vojvodinom” (20000), “Hajdukom” (18000), “Crvenom zvezdom” i “Dinamom” (17000). Minimum gledatelja,10000, u susretu sa “Željezničarom”.”Rijeka” je odigrala dosta uspješnu sezonu, te se plasirala na 8.mjesto sa 20 bodova. Najbolji strijelci “Rijeke” su Naumović i Medle sa 9 golova. U kupu “Rijeka” stiže do polufinala protiv “Crvene zvezde” gdje gubi 0:2. Nakon katastrofalnog prvog dijela sezone 1959/60. “Rijeka” se iskupljuje sa nekoliko izvanrednih igara, nadoknađuje izgubljeno i završava na 8.mjestu sa 18 bodova. Te sezone se u dresu “Rijeke”, medu ostalima, po prvi puta pojavljuju Lukarić, Jantoljak, Brnčić i “Ćiro” Blažević.

SLAVNE EKIPE TOG RAZDOBLJA:
1952/53. Ravnic, Legan, Mihovilovic, Zikovic, Mrvoš, Vukelic, Doricic, Mataja, Osojnak, Lokosek, Canjuga (Valcic) 1956/57. Ravnic, Pavkovic, Brusich, Demic, Mihovilovic, Vrankovic Milkovic, Reljic, Veselica, Naumovic, Zadel 1957/58. Ravnic, Superina, Djoric, Pavkovic, Naumovic, Radakovic, Dunaj, Mihovilovic, Medle, Demic, Osojnak, Geres, Veselica, Brusich, Plavsic, Reljic, Sternissa, Colovic, Zadel, Maksan, Kusturin, Zidaric

SEZONE  1960. – 1970.

 U prvenstvu 1960/61. “Rijeka” zauzima 7.mjesto sa 22 boda, što je zadovoljavajuće. Najboljim igračem “Rijeke” pokazao se Veselica (10 golova u 17 utakmica), a istaknuli su se još i Medle (7 golova) i Lukarić (6 golova). U prvenstvu 1961/62. “Rijeka” je ekipa koja daje i prima najmanje golova, te ima najviše neriješenih rezultata što je dovodi na 8.mjesto sa 22 boda. Treba istaknuti prvu pobjedu nad “Crvenom zvezdom” u Beogradu (2:1). U sezoni 1962/63. broj klubova se smanjuje na samo 14. Za “Rijeku” je to prvenstvo teško i ona završava na 10.mjestu. Najbolji rezultati: 4:0 na Kantridi i 2:0 u Splitu protiv Hajduka, te 1:0 protiv “Crvene zvezde” na Kantridi. 1963/64. “Rijeka” završava na 9.mjestu sa 24 boda. Veselica je ponovno najbolji strijelac sa 12 golova u 19 utakmica.

U sezoni 1964/65. “Rijeka” postiže jedan od šest najboljih plasmana u svojoj povijesti (4.mjesto) sa 34 boda, samo bod manje od “Sarajeva” i “Crvene zvezde”. Gulin je najbolji strijelac sa 16 golova u 26 utakmica. Još je vrijedno istaknuti i pobjedu u prijateljskoj utakmici nad “Bayernom” u Münchenu sa 3:1. Plodna je bila i iduća sezona (1965/66.). “Rijeka” osvaja dragocjeno 4.mjesto sa 33 boda. Ispred “Rijeke” plasirali su se “Vojvodina”( 43), “Dinamo”(35) i “Velež”(35), dok su iza ostali klubovi kao “Crvena zvezda”, “Partizan” i “Hajduk”. U redovima “Rijeke” ističe se Vukoje koji postiže 14 golova u 27 susreta.. U kupu, nakon pobjede nad “Partizanom” (3:1) na Kantridi, “Rijeka” u četvrtfinalu gubi u Osijeku protiv “Slavonije” sa 1:2. Sezonu 1966/67. “Rijeka” završava na 11.mjestu sa 27 bodova iz 30 susreta.

U prvenstvu 1967/68. “Rijeka” završava na posljednjem 16.mjestu, iako je na sredini sezone bila 6. Ipak “Rijeka” ne ispada iz razloga što se odlučilo povećati ligu na 18 članova, pa “Rijeka” igra kvalifikacije protiv tuzlanske “Slobode” od koje u Tuzli gubi 0:3, ali je u Rijeci pobjeđuje sa 4:0 i ostaje u prvoj ligi.

Ipak, već slijedeće sezone, “Rijeka” ispada u drugu ligu jer završava prvenstvo na predzadnjem 17.mjestu sa 23 boda. U drugoj ligi (sezona 1969/70.) “Rijeka” uvjerljivo osvaja prvenstvo sa 53 boda. Prvi susret kvalifikacija igra u Rijeci protiv “Crvenke” pred 10000 gledatelja 0:0. U uzvratu “Rijeka” gubi sa 5:6 nakon izvođenja jedanaesteraca (regularni dio utakmice 2:2) te se ne uspijeva odmah vratiti u prvu ligu.

SLAVNE EKIPE TOG RAZDOBLJA:
1961/62. Misic, Jantoljak, Dunaj, Radakovic, Balent, Zadel, Naumovic, Lukaric, Mihovilovic, Brncic, Vrankovic, Berek, Veselica, Granic, Lulic, Runjajic, Vukoje, Bogdan

1965/66. Jantoljak, Milevoj, Vrankovic, Vukoje, Mugosa, Gulin, Brnjac, Bursac, Petrovic, Sangulin, Lukaric, Skrtic, Tomljenovic, Rabac, Jovovic, Devcic

1966/67. Jantoljak, Milevoj, Mugosa, Radakovic(Rabac), Brnjac, Vrankovic, Percic, Petrovic, Bursac, Radulj(Radakovic), Katnic

1968/69. Jantoljak, Jurisak, Milevoj, Gasparini, Mesaros, Calovic, Brnjac, Devcic, Skrtic, Poldrugovac, Jovovic, Mohorovic, Percic, Bursac, Vitomirovic, Malvic, Cohar, Haramija, Juricevic, Lamza, Brajkovic, Vratnjan, Zivadinovic, Kovacic, Papec

1969/70. Jantoljak, Jurisak, Kleviser, Bursac, Srok, Vukoje, Brajkovic, Calovic, Milevoj, Kocjancic, Gasparini, Devcic, Brnjac, Bozic, Mohorovic, Skrtic, Zepina, Malvic, Zivadinovic, Poldrugovac, Kovacic,Golja

SEZONE  1970. – 1980.

U slijedećoj sezoni (1970/71.) ponavlja se ista priča. “Rijeka” osvaja 1. mjesto sa 48 bodova, ali još jedanput ne uspijeva u kvalifikacijama, ovaj put protiv “Osijeka”: 1:1 u Osijeku, te 1:1 na Kantridi i 5:6 nakon izvođenja jedanaesteraca. U osmini finala kupa “Rijeka” pobjeđuje “Hajduk” sa 3:2, ali u četvrtfinalu gubi od “Veleža”. Povijest se još jednom ponovila i u sezoni 1971/72. kada “Rijeka”, nakon što osvaja 1.mjesto u drugoj ligi sa 48 bodova iz 34 susreta, u kvalifikacijama igra protiv “Crvenke”, te u Crvenki gubi sa 0:3, a u Rijeci pred 20000 gledatelja pobjeđuje samo sa 1:0.

Sezonu 1972/73. “Rijeka” završava na 4.mjestu druge lige sa 46 bodova, 7 manje od prvaka “Zagreba”. Sezona 1973/74. je bila sezona konačnog povratka “Rijeke” u prvu
ligu. Osvaja prvenstvo sa 47 bodova iz 34 utakmice. 20000 gledatelja pozdravilo je na Kantridi pobjedu “Rijeke” u posljednjem kolu prvenstva nad “Novim Sadom” (4:1), noseći u trijumfu igračei trenera zbog povratka u prvu ligu.

Sezona 1974/75. završena je na 14.mjestu sa 30 osvojenih bodova, a važno je spomenuti da je te sezone dres “Rijeke” po prvi put odjenuo Josip Skoblar, kasnije najbolji nogometaš Europe. Prvenstvo 1975/76. “Rijeka” završava na 11.mjestu sa 31 bodom. Sezone 1976/77. i 1977/78. značile su uspon “Rijeke” na sam vrh tadašnjeg “jugoslavenskog”,odnosno, hrvatskog nogometa. “Rijeka” je u tim sezonama zauzela 5.mjesto, dok je u sezoni 1977/78. po prvi puta u svojoj povijesti osvojila kup pobjedivši u finalu “Trepcu” iz Kosovske Mitrovice sa 1:0 nakon produžetaka.

1978.
RIJEKA – TREPČA 1 : 0

Stadion C. Zvezde (Beograd)
Finale Kupa Jugoslavije
1978.
Gledatelja: 45 000

Strijelac: Milan Radović (91′)

SASTAV:
Radojko Avramović, Sergio Makin, Miloš Hrstić, Nikica Cukrov, Zvijezdan Radin, Srećko Juričić, Salih Durkalić, Milan Radović (Zoran Šestan), Miodrag Kustudić, Milan Ružić, Damir Desnica

1979.
RIJEKA – PARTIZAN 2 : 1

Stadion Kantrida (Rijeka)
1. utakmica finala Kupa Jugoslavije (16.5.1979.)
Gledatelja: 20 000
Strijelci: 1:0 – Cukrov (18′) ; 1:1 Kozić (68′) ; 2:1 – Bursać (85′)

SASTAV:
Radojko Avramović, Sava Filipović, Miloš Hrstić, Nikica Cukrov, Zvijezdan Radin, Srećko Juričić, Dragoljub Bursać, Sergio Makin
(Darko Peranić), Edmond Tomić, Milan Ružić, Edin Jasprica (Ive Jerolimov)


Pehar Maršala Tita 1979. g. ostao je u vitrinama NK ‘Rijeke’

1979.
PARTIZAN – RIJEKA 0 : 0

Stadion C. Zvezde (Beograd)
Uzvratna utakmica finala Kupa Jugoslavije (24.5.1979.)
Gledatelja: 55 000

SASTAV:
Radojko Avramović, Sava Filipović, Miloš Hrstić, Nikica Cukrov, Zvijezdan Radin, Srećko Juričić, Dragoljub Bursać, Sergio Makin (Darko Peranić), Edmond Tomić, Milan Ružić, Edin Jasprica (Ive Jerolimov)


Zvjezdan Radin prima pehar za osvojen kup 1979. godine u Beogradu.


Spektakularan doček, više od 50 000 ljudi na
Trgu 128. brigade HV, kod hotela Bonavia.
(foto N. list)

Nogometaši 'Rijeke' 1978. s trofejom na Trsatu.
Nogometaši ‘Rijeke’ 1978. s trofejom na Trsatu. (foto N. list)

SLAVNE EKIPE TOG RAZDOBLJA:

Jadresko, Bobic, Boljkovic, Jutt, Mijac, Matkovic 1975/76. Avramovic, Machin, Kocjancic, Devcic, Radin, Stefanovic, Razic, Čohar, Mohorovic, Juricic, Skoblar, Skulj, Cukrov, Stojanovic, Silic, Kustudic

1978/79. Avramovic, Ravnic, Makin, Hrstic, Cukrov, Radin, Juricic, Durkalic, Fegic, Bursac, Tomic, Ruzic, Desnica, Car, Jerolimov, Mijac

1979/80. Ravnic, Makin, Hrstic, Radin, Juricic, Cukrov, Milenkovic, Bacvarevic, Tomic, Radovic, Ruzic, Desnica, Jerolimov, Mijac, Sugar, Lukic, Petrovic, Fegic

SEZONE  1980. – 1990.

Slijedeća sezona (1980/81.) je donijela 6.mjesto, ali je i jedini put u svojoj povijesti “Rijeka” u svojim redovima imala najboljeg strijelca lige – Milana Radovića sa 20 golova. Slijedeće dvije sezone (1981/82. i 1982/83.) bile su nešto skromnije od prijašnjih, te je u njima “Rijeka” zauzela 12. odnosno 15.mjesto jedva se održavši u prvoj ligi.

1981-82-hnk-rijeka

Povratak “Rijeke” na sam vrh donosi sezona 1983/84. kada su joj nedostajala samo 2 boda do naslova prvaka koji je pripao “Crvenoj zvezdi” (44 boda), dok su “Partizan”, “Željeznicar” i “Rijeka” imali po 42 boda. Te sezone je po prvi put izboren kup UEFA. Novi izlazak u Europu u sezoni 1984/85. donio je u prvom kolu španjolski “Real Valladolid” od kojeg u gostima “Rijeka” gubi 0:1, ali na Kantridi pobjeduje sa 4:1 i ulazi u drugo kolo koje donosi najveću utakmicu u povijesti riječkog nogometnog kluba: “Rijeka”-”Real Madrid”. Na Kantridi je tada oborena rekordna posjeta stadiona koja ce teško biti srušena – 26000 gledatelja. “Rijeka” je odigrala izvanrednu utakmicu i pobijedila sa 3:1 zgodicima Fegića (2) i Matrljana. “Real” je tada bio prepun španjolskih reprezentativaca:
Chendo, Camacho, Sanchis, Martin Vasquez, Michel, Butrageno, Valdano, Nijemac Stielike ali protiv sjajne “Rijeke” nije mogao ništa. Da je suđenje u uzvratu na “Santiago Bernabeu” bilo pošteno “Rijeka” bi sigurno prošla u treće kolo, ali na toj utakmici su bila isključena trojica igrača “Rijeke” i izmišljen jedanaesterac za “Real”, te je bilo vidljivo da je belgijskom sucu Schoetersu bilo rečeno da “Real” ne smije ispasti. Ni neki poznatiji i jači klub s tri igrača manje ne bi prošao puno bolje od 0:3. Toj farsi od utakmice bilo je prisutno čak 80000 gledatelja. Europski tisak brujao je o velikoj sportskoj sramoti ali sve je prošlo, ostalo je zapisano da je “Real” prošao i kasnije osvojio kup UEFA. U prvenstvu “Rijeka” je te sezone osvojila solidno, možda i skromno 8.mjesto s obzirom na mogućnosti tadašnje ekipe.

U sezoni 1985/86. po posljednji put je izborena Europa. Te sezone “Rijeka” je osvojila 5.mjesto sa 37 bodova, koliko i treći “Velež” i četvrti “Hajduk”. Ipak ta sezona je kao i mnoge druge u bivšoj državi bila neregularna. Kako su rezultati posljednjeg kola prvenstva bili vidljivo namješteni, pritisnut javnošcu, tadašnji FSJ je poništio to kolo, te odlučio da se ponovno odigra. FSJ je tada kaznio 12 klubova sa po 6 negativnih bodova i tako je 10 prvoligaških ekipa, medu kojima i “Rijeka”, u sezonu 1986/87. ušlo sa minus bodovima.

Sezona 1986/87. donijela je posljednji izlazak “Rijeke” na europsku scenu. U prvom kolu kupa UEFA protivnik je bio belgijski “Standard” iz Liegea od kojega je na Kantridi “Rijeka” izgubila 0:1 dok je u Belgiji bilo 1:1 što je bilo nedostatno za prolaz u drugo kolo. Ova sezona donijela je još jednu kradu, ovaj put beogradskog suca Petrovića na finalu kupa u Beogradu između “Rijeke” i “Hajduka”. Utakmica je nakon produžetaka završila rezultatom 1:1, s tim da je “Hajduku” dodijeljen nepostojeći jedanaesterac, a “Hajduk” je pobijedio na jedanaesterce sa 9:8. Inače za “Rijeku” je gol postigao Radmanović. U prvenstvu nova farsa, tipična za tadašnji savez. Na kraju sezone ukinuti su minus bodovi, ali se u Europu ide po starom računanju (sa minus bodovima), dok se ispadanje iz lige gleda prema novom računanju (bez minus bodova). To je direktno utjecalo na sudbinu “Rijeke” kojoj je bila uskraćena Europa: bez minus bodova bila je 4. a sa minus bodovima 7. Isto tako iz lige je ispao tadašnji “Dinamo” iz Vinkovaca (sada “Cibalia”), umjesto “Sarajeva”, što znači da se svugdje “kuhalo” protiv Hrvata. Sezonu 1987/88. “Rijeka” je završila na 8.mjestu. U toj sezoni važno je spomenuti legendarnu pobjedu na beogradskoj “Marakani” protiv “Crvene zvezde” 13.09.1987. sa 3:2. Strijelci za “Rijeku” su bili Mladenović, Škerjanc i Janković. Nakon te pobjede “Rijeka” se nalazila na 1.mjestu, koje ipak kasnije nije uspjela zadržati. Inače 01.11.1987. na utakmici “Rijeka”-”Dinamo” 0:0 bilo je prodano 12531 ulaznica što je najviše na Kantridi u posljednjih 10 godina. Utakmici je bilo nazočno preko 15000 gledatelja.

Sezona 1988/89. donijela je novu glupost FSJ-a, uvedeni su jedanaesterci nakon neriješenog rezultata. “Rijeci” to nije odgovaralo: nijednom u 7 puta nije uspjela pobijediti nakon izvođenja jedanaesteraca, što ju je svrstalo tek na 10.mjesto i u opasnu borbu za opstanak koji je ipak na kraju izboren ponajviše zahvaljujući sjajnom Mladenu Mladenoviću koji je postigao 13 golova. Pretposljednje prvenstvo bivše Jugoslavije (1989/90.) u kojem su sudjelovali hrvatski klubovi “Rijeku” je svrstalo na 6.poziciju i to ponajviše zahvaljujući dobrom izvođenju jedanaesteraca: 5 pobjeda od 6 neriješenih utakmica. Tu sezonu “Rijeka” je sjajno počela, nakon prva 3 kola nalazila se na 1.poziciji zahvaljujući pobjedama protiv “Hajduka” na Kantridi i “Partizana” u Beogradu od 1:0 koju također nije uspjela zadržati.

POVIJESNE UTAKMICE:

1984/85. ‘RIJEKA’ U KUPU UEFA!

RIJEKA – REAL MADRID 3:1 (2:0)
Stadion: Kantrida
Gledatelja: 26000

Strijelci: 1:0 – Fegic (30′) ; 2:0 – Matrljan (41′) ; 3:0 – Fegic (58′) ; 3:1 Isidoro (82′)


Pogledajte: Rijeka – Real Madrid – prva utakmica četvrtfinala Kupa UEFA 1984.

REAL MADRID – RIJEKA 3:0 (0:0)
Stadion: Santiago Bernabeu.
Gledatelja: 80000.
Sudac: Schoeters (Belgija).
Strijelci: 1:0 – Juanito 67′(11m) ; 2:0 – Michel 79′, 3:0 – Valdano 82′.

Crveni kartoni: Milenković, Desnica, Tičić (svi Rijeka).

Na Kantridu je u listopadu 1984. došao najslavniji među slavnima, madridski “Real” – i potučen je do nogu. Lijepo je tih dana bilo biti Riječanin.
Tu srijedu presretni riječki navijači nikada neće zaboraviti. Nikada punije, poletnije i raspjevanije gledalište Kantride, stopilo se s igračima u jednu dušu, jedno veliko hrabro srce, koje je zajednički izvojevalo veličanstvenu pobjedu nad velikim “Realom”.

1984-85-hnk-rijeka
Ono što su momci trenera Josipa Skoblara pokazali na terenu, bila je velika nogometna priča. Nije to bila pobjeda u grču, nije to bilo skrivanje ambicija, nije to bilo uzmicanje pred renomeom slavnih imena, izbjegavanje nadigravanja, nije to bio uspjeh kao plod slučajnosti, neke zalutale lopte, uspješnog protunapada. Ironije li, nije “Rijeka” čak nadmašila vlastite moći. Ne, “Rijeka” je prikazala svoju uobičajenu kombinatornu i napadačku igru, a toj igri “Real” nije našao lijeka. Kao što je lijepo rekao iskusni njemački internacionalac Uli Stielike: “Dugo nas nitko nije tako nadigrao. Nismo vjerovali da je “Rijeka” toliko jaka!”
Bila je to večer Adriana Fegica. Njegova dva pogotka, ali i izvanredna igra svih 90 minuta doveli su “Rijeku” do najdraže pobjede. Treći je pogodak (za 2:0) izvanrednim volej-udarcem postigao Danko Matrljan, a čast Madrižana spasio je Isidoro.

Ljepotu te večeri, veličinu te pobjede nije moglo umanjiti ni, blago rečeno, sramotno suđenje belgijskog suca Schoetersa u madridskom revanšu, potpuno nepošteno suđenje, ali suđenje koje je “Reala” odvelo u 3. kolo. Otpao je bolji, a nastavio močniji.
“Rijeci” za utjehu je ostala konstatacija poslije prvog susreta. Ma što tko mislio o tom “Realu” – “Reala” su uvijek pobjeđivali samo veliki.

SLAVNE EKIPE TOG RAZDOBLJA:
1984/85. Ravnic, Malbasa, Hrstic, Juricic, Radin, Sredojevic, Kahrovic, Stevanovic, Gracan, Matrljan, Radmanovic, Fegic, Desnica, Milenkovic, Ticic, Sestan 1985/86. Ravnic, Gracan, Paliska, Kotur, Malbasa, Jelavic, Jankovic, Sredojevic, Ljepojevic, Milenkovic, Matrljan, Ticic, Valencic, Skerjanc, Mladenovic, Sestan, Savic, Radmanovic, Rubcic, Vasiljevic, Peranic, Cupac

1986/87. Ravnic, Savic, Žganjer, Mladenovic, Ljepojevic, Rubcic, Jankovic, Jelavic, Matrljen, Paliska, Skerjanc, Vujcic, Strukar, Kotur, Sredojevic, Radmanovic, Sestan, Vasiljevic, Valencic, Florijancic, Vulic, Pipic

1987/88. Ravnic, Savic, Dragutinovic, Jankovic, Jelavic, Mladenovic, Paliska, Person, Rubcic, Sredojevic, Skerjanc, Valencic, Zagar, Belajic, Cupac, Florijancic, Ivkovic, Jurin, Kotur, Krkic, Kuruzovic, Ljubancic, Matrljan, Milosevic, Stanic, Saric, Sumberac,Vulic

1988/89. Gabric, Rados, Kuruzovic, Dragutinovic, Kljajic, Paliska, Person, Romic, Rubcic, Belajic, Klapan, Mladenovic, Stipic, Šumberac, Jahic, Galic, Imsirevic, Ekmešcic, Florijancic, Valencic,Vujcic, Vasiljevic, Sabadin, Milosevic, Ljubancic

1989/90. Gabric, Žganjer, Kuruzovic, Dragutinovic, Kljajic, Kurtovic, Dz.Muriqi, Paliska, Pavlicic, Peršon, Romic, Rubcic, F.Muriqi, Skocic, Stipic, Šaric, Sumberac, Vesovic, Vulic, Besirevic, Florijancic, Komljenovic, Sabadin, Scoria, Valencic

1990-91-hnk-rijeka

SEZONE  1990. – 2000.

Konačno došlo je i posljednje prvenstvo bivše države u kojem su sudjelovali klubovi iz Hrvatske (sezona 1990/91.). Liga je imala smiješnih 19 članova jer je bila proširena da se opet spasi “Sarajevo”. ”Rijeka” se borila za opstanak ponovno zbog lošeg izvođenja kaznenih udaraca: 3 pobjede od 10 nerješenih. Posljednja utakmica u jugoslavenskim prvenstvima odigrana je na Kantridi protiv “Partizana”,a ona je odlučivala o opstanku u ligi. Iako se znalo da te lige više neće biti trebalo je ‘obraniti hrvatsku čast’. “Rijeka” predvođena sjajnim Matjažom Florijančićem pobjeđuje sa 3:0, a cijeli stadion ispraća igrače “Partizana” pjesmom “A sad adio”. Nakon što se, sasvim razumno i razumljivo, od strane klubova iz Hrvatske zaključilo da ni o kakvim kontinuiranim prvenstvenim natjecanjima na području bivše Jugoslavije ne može biti ni govora, dok traje rat na području Hrvatske, klubovi iz Hrvatske odlučili su bar nešto odigrati. Inauguriran je trokružni turnir četvorice prvoligaša (bivših – “Rijeke”,”Hajduka”, “HAŠK Građanskog” i “Osijeka”). Igralo se samo u tri grada jer u četvrtom – Osijeku, to nije bilo moguće zbog granatiranja. Tu mini ligu od četiri ekipe osvojio je “Hajduk” sa 8 bodova, “HAŠK Građanski” je bio drugi sa 6, “Rijeka” treća sa 5, koliko je imao i četvrti “Osijek”. Najbolji igrač i strijelac turnira bio je igrač “Rijeke” Matjaž Florijančić sa 4 pogotka.

28.02.1992. započelo je prvo Hrvatsko nogometno prvenstvo. “Rijeka” je u prvom dijelu bila na vrhu, ali je kasnije posustala i završila ga na 6. mjestu od 12 klubova. Prvi prvak postao je splitski “Hajduk”. Može se spomenuti pobjeda nad “HAŠK Građanskim” na Kantridi od 1:0.

Sezona 1992/93. završila je nešto bolje za “Rijeku” koja završava na 4.mjestu sa 39 bodova iz 30 utakmica. Važno je spomenuti pobjedu protiv “Croatije” na Kantridi u posljednjem kolu od 2:1.

Sezona 1993/94. na Kantridu vraća Mladena Mladenovića koji “Rijeku” dovodi u finale kupa gdje “Rijeka” nakon poraza 0:2 od “Croatije” u Zagrebu na Kantridi pred 15000 gledatelja pobjeđuje sa nedovoljnih 1:0 zgoditkom Dubravka Pavličića. U prvenstvu “Rijeka” završava na, prema mogućnostima, dosta slabom 6. mjestu sa 39 bodova iz 34 utakmice. Poraz u finalu kupa značio je i totalnu rasprodaju igrača, što je “Rijeku” dovelo u neugodnu poziciju da se bori za opstanak.

Ona od ukupno 16 klubova u sezoni 1994/95. završava na lošem 11.mjestu, te za tri boda bježi ispadanju. U sezonu

1995/96. ušlo se s većim nadanjima nego u prethodnu, ali to je bila iluzija jer “Rijeka” u prvom dijelu prvenstva (22 utakmice u ligi od 12 klubova) završava na pretposljednjem 11. mjestu sa 17 bodova, jednako kao i poslijednje plasirana “Istra”. Tada “Rijeka” ulazi u borbu za opstanak sa još 7 drugih klubova. U toj ligi završava na 3.mjestu (sveukupno 9. u ligi) te uspijeva opstati. U posljednjoj utakmici pobjeđuje “Istru” na Kantridi sa 4:1 i osigurava opstanak. Kasnije je HNS donio odluku da će liga ipak brojati 16 klubova pa ta liga za opstanak nije uopće imala koristi. Tu se vide ostaci starog sistema najviše po tome što se svake godine mijenja sustav takmičenja i to nasred sezone kako se “nekome” svidi (U Hrvatskoj ligi od 1992. svake je godine liga mijenjala broj članova i sustav natjecanja).

Sezona 1996/97. označila je definitivan povratak “Rijeke” u vrh hrvatskog nogometa. Ona u konkurenciji 16 klubova završava na 4. mjestu sa 46 bodova, svega 3 manje od “Hrvatskog dragovoljca” i Intertoto kupa. Okosnicu ekipe čine Senad Brkić, Admir Hasančić, Borimir Perković i Damir Milinović.

Optimizam za uspješnu sezonu 1997/98. donio je ponovni povratak Mladena Mladenovića, ali su ga malo umanjili odlasci Perkovića, Anića, Milinovića i rekordan transfer mladog 19-godišnjeg Darija Smoje u “Milan” za 1.7 milijuna njemačkih maraka. Ipak doveden je još i Saša Peršon, te nekoliko mladih igrača. Tu sezonu Rijeka završava na sedmome mjestu.

Sezona 1998/99. zasigurno je ona koja ce ostati zapamćena po tome što se prvak Hrvatske odlučivao u poslijednjem susretu prvenstva. U susretu protiv Osijeka pred punim stadionom (rekord stadiona 26 000 gledatelja), Rijeka je izgubila  prvenstvo u najblaže rečeno sumnjivim okolnostima. Tih je dana u klub stizala podrška iz cijele Hrvatske, od svih pravih ljubitelja nogometne lopte, ali ništa nije moglo isprati gorčinu nepravde. Rijeka završava na drugom mjestu iza “Dinama”. Poslijedice su se osjetile i u Europskom kupu gdje se Rijeka susrela s La Vallettom i Celta Vigom.

1999/2000. osvojeno je četvrto mjesto u prvenstvu i odigrana je utakmica pretkola Kupa UEFA protiv Partizana. Ipak za budućnost HNK “Rijeke” ne treba strahovati. Svi mi prolazimo, a ostaje samo “R I J E K A”.

 

SLAVNE EKIPE TOG RAZDOBLJA:
1990/91. Žganjer, Belaic, Rubcic, Vulic, Pavlicic, Dragutinovic, Saric, Skocic, Kurtovic, Scoria, Ban, Sasivarevic, Florijancic, Brajkovic, Ljubancic, Bjelanovic

1991/92. Žganjer, Kurtovic, Rubcic, Vulic, Pavlicic, Belaic, Skerjanc, Saric, Scoria, Cerne, Ban, Grubor, Ljubancic, Sanjug, Romic, Cazin, Brajkovic, Tomljenovic, Bernobic, Horvat, Samardzic, Bjelanovic

1992/93. Žganjer, Bjelanovic, Pavlicic, Belaic, Tadic, Cazin, Cerne, Vulic, Kurtovic, Tomljenovic, Šašivarevic, Šaric, Scoria, Ban

1993/94. Žganjer, Tokic, Rubcic, Brajkovic, Pavlicic, Belaic, Rakovic, Saric, Mladenovic, Sasivarevic, Knezevic, Tadic, Samardzic, Kurtovic, Scoria, Romic, Horvat, Rozmanic, Agic, Kelentric, Zivkovic, Aracic, Bjelanovic

1994/95. Žganjer, Juric, Milinovic, Paliska, Brajkovic, Duda, Tadic, Tokic, Samardzic, Horvat, Aracic, Zivkovic, Ivancic, Dzelalija, Bernobic, Hodzic, Brkic, Hasancic, Perkovic, Hasancic, Bradaric, Sotosek, Mladenic

1995/96. Žganjer, Slavica, Mladenic, Milinovic, Ivancic, Tokic, Samardzic, Horvat, Zivkovic, Dzelalija, Brkic, Hasancic, Perkovic, Smoje, Viskovic, Ostojic, Gracan, Tadic, Pilipovic, Romic, Vladislavic, Agic, Rozajac, Balaban, Markovic, Bernobic, Viteškic

1996/97. Tafra, Žganjer, Romic, Ivancic, Milinovic, Perkovic, Tokic, Ostojic, Viškovic, Jedvaj, Hasancic, Balaban, Panic, Agic, Brkic, Seferovic, Smoje, Anic, Cimerotic, Benedejcic, Horvat, Zoric, Dželalija, Zivkovic, Samardžic, Markovic, Bernobic, Pilipovic, Brajkovic, Batkoski, Caval

OSVAJAČI KUPA JUGOSLAVIJE 1978. i 1979.

Prije točno 30 godina nogometaši ”Rijeke” u sezoni 1977/78. po prvi puta u svojoj povijesti osvajaju kup bivše države, pobjedivši u finalu “Trepču” iz Kosovske Mitrovice sa 1:0 nakon produžetaka.
Godinu kasnije, u još jednom finalu kupa, osvajaju trofej u utakmici protiv beogradskog ”Partizana”. Finale se igralo u dvije utakmice. Odluka je pala već u prvoj, na Kantridi, gdje je ”Rijeka”, pred 20000 ljudi slavila 2:1.

Potsjetnik na prvenstvo Jugoslavije i ondašnje ekipe

Nogometaši Rijeke u onoj europskoj sezoni, 1983./’84. bili su možda najbliže osvajanju naslova prvaka bivše države (pobjeda se bodovala sa 2 boda).

1 Crvena zvezda Beograd 34 17 10 7 52 26 44
2 Partizan Beograd 34 15 12 7 43 25 42
3 Željezničar Sarajevo 34 15 12 7 52 35 42
4 NK Rijeka 34 16 10 8 53 37 42
5 Hajduk Split 34 12 15 7 39 22 39
6 NK Osijek 34 12 10 12 36 39 34
7 Radnički Niš 34 15 3 16 40 47 33
8 FK Priština 34 15 3 16 36 55 33
9 FK Sarajevo 34 11 10 13 53 46 32
10 Vojvodina Novi Sad 34 11 10 13 39
36
32
11 Dinamo Vinkovci 34 11 10 13 41 54
32
12 Dinamo Zagreb 34 11 9
14 58 51 31
13 Velež Mostar 34 11 9 14 33
35
31
14 Budućnost Titograd 34 12 7
15 33 37
31
15 Vardar Skopje 34 14 3
17 46
56 31
16 Sloboda Tuzla 34 12 7 15 41 53 31
17 Olimpija Ljubljana 34 10
8
16 29
40 28
18 Čelik Zenica
34 9
6
19 36 66
24

U prvenstvima bivše države uzimajuci u obzir samo hrvatske klubove “Rijeka” je tri puta bila prvak (1965, 1984 i 1987.), te sedam puta viceprvak. Dva puta je osvajala kup bivše države (1978. i 1979.), dva puta kup Hrvatske (2005. i 2006.), jednom je igrala u finalu bivše države (1987.), te jednom u finalu Hrvatskog nogometnog kupa (1994.).

_______________________________________________________

PRVENSTVO HRVATSKE

1998-99-hnk-rijekaNavijačima ‘Rijeke’ ostat će u ružnom sjećanju 1999. godina i posljednja utakmica sezone protiv ‘Osijeka’ na Kantridi (26. svibnja 1999.) pred više od 25000 ljudi. Utakmica je trebala završiti 2:1 za domaće i time bi ‘Rijeka’ postala prvakom Hrvatske, ali pomoćnom sucu te utakmice (Zoran Krečak iz Šibenika) se takav scenarij nije sviđao pa je svojom zastavicom, visoko podignutom u zraku, srušio snove navijača ‘Rijeke’ i time donio klubu iz Maksimira (tada su ga zvali ‘Croatia’) titulu prvaka države. Iako je toga dana ‘cijela Hrvatska’ navijala (čak i navijači zagrebačkog kluba kojem se te godine piše naslov prvaka) da klub s Kantride osvoji naslov, to se nije ostvarilo. Deset godina kasnije na HTV-u su napokon nabavili 3D tehniku i odlučili pokazati pravu istinu…
Mala utjeha za navijače ‘Rijeke’, ali ponos veliki jer ‘Rijeka’ je te 1999. godine osvojila prvenstvo Hrvatske. To piše u srcima navijača ‘Rijeke’. – rijecani.com


Rijeka je oštećena, trebala je biti prvak 1999. – Oko sokolovo (HRT)

Objavljeno uz informacije i pomoć drugih medija:
Rijecani.com 2015.

Pogledajte još

NOVI STADION I KAMP
Nogometni kamp na Rujevici

Nogometaši Rijeke svoje domaće utakmice, od 4. kola HNL-a, igraju na novom stadionu na Rujevici. […]