RIJEČKA ČOKOLADA
Riječka tvornica kakaa i čokolade

Volite li čokoladu? Ili barem kakao? Ako ti je odgovor negativan, poštovani čitatelju, predlažem da se na ovomu mjestu bez mnogo upitnika rastanemo. Niti ja tebe razumijem, niti mene ti. Život je nešto mnogo bolje od situacija kojima caruje nerazumijevanje, nešto ugodnije, opuštenije, ponekad i slađe. Život je čokolada? Da, kad god se za to ukaže prilika.

cokolada-rijeka-fiume

Čokolada i Rijeka? Čokolada u našem gradu stanuje, dakako, poodavno. Kada se u njemu prvi put pojavila i tko ju je u Rijeci počeo prvi proizvoditi, pitanje je koje ćemo prepustiti nekim budućim istraživačima gradskih slatkih poroka. S obzirom na poodavno razgranate trgovačke veze riječkih poduzetnika sa svim stranama svijeta, kojima su mogli nabavljati i kakao, mora da je to bilo prilično rano. Ipak, nema nikakve dvojbe, prijelomni trenutak te vrste dogodio se osnivanjem velike Riječke tvornice kakaa i čokolade, što je na gradskomu gospodarskom zemljovidu zabilježeno godine 1896. Riječka tvornica kakaa i čokolade je ništa manje nego prvi pogon za industrijsku proizvodnju te vrste proizvoda na području Hrvatske.

Pogon se smjestio u velikoj trokatnoj zgradi podignutoj uz prometnicu koja se u to doba nazivala Via Serpentina. Riječ je o lokaciji uz današnju Zvonimirovu ulicu, točnije u blizini raskrižja Zvonimirove i Ulice Vinka Benca, što bi otprilike bilo nasuprot ulazu u “ZTC” koji je s “morske” strane Zvonimirove ulice, na predjelu Sveti Mikula (San Nicolò).

Objekt se pojavio tragom razgranatih poslovnih interesa Mađarske opće kreditne banke na riječkom području. Dužnost direktora Tvornice obavljao je Arturo Steinacker, a u njezinoj Upravio bio je Emilio Erlich, obojica značajni ljudi te Banke u Rijeci. Adresu svoga poslovnog sjedišta Tvornica kakaa i čokolade dijeli s još nekim tvrtkama koje su započele rad zahvaljujući toj Banci. To je adresa Via Albergo Vechio 2, gdje je sjedište riječkog ureda Banke.

cokolada-rijeka

cokolada-fiume-rijekaŠto je iz pogona uz Via Serpentinu stizalo u ruke ovdašnjim kupcima? Koje vrste proizvoda? Tvornica je na trgovačke police isporučivala čokoladne table, čokoladne bombone, kakao u prahu, tortice, šnite i slične slatke zalogaje. Da bi kupci lakše upamtili njene proizvode, marketinški magovi Tvornice  osmislili su dvije proizvodne marke. To su bile marka Slon i marka Jadran.

Čokolade su tako stizale na prodajna mjesta pod imenom Riječka čokolada Slon. Na omotima se našla otisnuta ilustracija s motivom slona, ponekad slonice s tri slonića, što je kupcima jamačno trebalo kazati kako im u ruke stiže proizvod uistinu posebnog, prekomorskog, egzotičnog podrijetla. Tko je poželio kakao u prahu, da bi ga u svom domu koristio za pripremu ukusnog napitka ili slasnih kolača, mogao je u prodavaonici kupiti okruglu kutiju na kojoj je bio otisnut naziv Riječki kakao Slon ili Riječki kakao Jadran.

cokolada-rijekaZanimljivo je da je vizualni motiv kojim je nastojala učiniti proizvode tržišno prepoznatljivim, motiv slona, Tvornica dijelila s proizvodima riječke Ljuštionice riže i tvornice škrobnog štirka, još jedne investicije Mađarske opće kreditne banke u Rijeci. Veza dvaju vrsta proizvoda koja je prizvala u misli isti životinjski motiv? I kakao i riža potjecali su iz dalekih, afričko-azijskih izvora.

Neki drugi proizvodi Tvornice čokolade također su završavali na trgovačkim policama pod posebnim nazivima. Potvrđuju to primjeri Riječkih tortica i Adria šnita.   

 

S obzirom na izražene marketinške sklonosti, ne iznenađuje što je vodstvo Tvornice vrlo mnogo ulagalo u reklamu. Naručena je izrada plakata u boji, na kojima se često mogao vidjeti sugestivan prizor: žene i djecu kako uživaju u čokoladnim zalogajima. Otkud baš žene i djeca, nije teško dokučiti – na djelu je  onodobno poimanje rodnih uloga (čitaj: rodnih stereotipa), prema kojoj se slatkiši ne smatraju prikladnim zalogajom za prave muškarce. Naručeno je i tiskanje reklamnih razglednica s maštovitim, u neku ruku iznova egzotičnim motivima. Na njima su naslikani šumski patuljci dok pripremaju na vatri kakao napitak, pustinjski razbojnici koji vrebaju karavanu s teretom kakaa, anđeli koji donose u djevojački san velike kutije Riječkog kakaa.

cokolada-rijeka2Reklo bi se: blago marketingašima, oni znaju kako ući u djevojačke snove, štoviše usmjeravati ih, pa i naplaćivati…     

Mijenjajući vlasnike, Tvornica je s vremenom promijenila naziv. Od 1919. do 1944. godine radila je kao Tvornica čokolade Gerbaud.cokolada-fiume-rijeka3

Na lokaciji uza Zvonimirovu ulicu danas gotovo da i nema tragova rada najslađega riječkog industrijskog objekta s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća. Na tom je terenu u drugoj polovici 1960-ih podignut niz stambenih zgrada koje su pomogle rješavanju stambenih problema tadašnje generacije riječke radničke klase, ponikle u doba socijalizma, koja Riječku tvornicu čokolade ne pamti. Njeni su pripadnici dobivali na neograničeno korištenje u tim zgradama stanove, pa zar bi s njima još i čokoladu?

piše: Velid Đekić / portal: mojarijeka.hr

Pogledajte još

U EU BEZ INDUSTRIJE
Rijeka – dva desetljeća propadanja

U Rijeci danas proizvode »3. maj« i Jadranski galenski laboratorij, pa najviše Riječana zapošljava država, […]