RIJEKA PO GODINAMA
Riječki ljetopis

800. godine  prije Krista datiran je nasip prethistorijske gradine Solin kod Rijeke.

6. stoljeće prije Krista grčki geograf Pseudoskilak iz Karijande u svom Periplusu spominje liburnski grad Idassu, koji je uz more. Neki autori (A. Mayer) smatraju da se iza imena Idassa zapravo skriva Tarsata. U tom slučaju bio bi to prvi spomen priobalnoga mjesta na Rječini, mnogo kasnije nazvano Rijeka.

176. pr. Kr. Gradinski nasipi dobili su vojnički karakter.

128. pr. Kr. Započinje prva etapa izgradnje rimskoga limesa u vrijeme sukoba Rimljana s plemenom Japoda u Lici.

35-33. pr. Kr. Rimski car Oktavijan definitivno pokorio primorsko područje oko Tarsatike.

1. stoljeće. Rimski polihistor Plinije Stariji u Prirodopisu potvrđuje postojanje grada Tarsatike, koja je vjerojatno već bila predrimsko gradinsko naselje. Plinije naziva Tarsatiku oppidum, što je uobičajeni naziv za utvrđeni grad, odnosno, naselje gradinskog tipa. A. Degrassi pretpostavlja da se rimski grad o kojem govori Plinije nalazio na obali Rječine, gdje su se križale ceste iz Pule i Trsta, a da se u srednjem vijeku »vratio« na brdo današnjeg Trsata, gdje je trsatska gradina postojala još u pretpovijesno doba.

2. stoljeće. Glasoviti matematičar, astronom, astrolog i geograf Klaudije Ptolomej iz Aleksandrije u svom djelu Geografska uputa također spominje grad Tarsatiku na obali Liburnije u Iliriji.

166. za vladavine cara Marka Aurelija, u povodu provale Kvada i Markomana, ponovno se učvršćuje liburnijski limes.

4. stoljeće. U strahu od barbarskih neprijateljskih četa na potezu od Tarsatike do Prezida dovršen je fortifikacijski obrambeni sustav tzv. Liburnijskog limesa. Tada je vjerojatno sagrađen i kasnoantički luk, danas u središtu Staroga grada (tzv. Arco romano, Rimski luk) koji je po svemu sudeći stajao na ulazu u vojno zapovjedništvo (pretorij).

452. Hunski vojskovođa Atila razorio je Akvileju tijekom najezde na Italiju. Povjesničari Giovanni iz Venecije te Turócz i Bonfinio iz Ugarske pripovijedaju da je u tim okršajima spaljen i grad Tarsatika.

6. stoljeće. Ravenski anonim, koji djeluje za vladavine Istočnih Gota na ovim prostorima, Tarsatiku naziva Liburnia Tarsactiensis, govoreći o njoj kao o širem području od Nina do Labina u Istri. Na temelju toga moglo bi se zaključiti da je ona bila glavnim gradom Liburnije.

799. Franci porušili Tarsatiku u znak odmazde za ubojstvo vojvode Erika u blizini grada.

1028. Prema P. Kandleru područje Rijeke odvojeno je od pićanske i pripojeno puljskoj biskupiji.

1096-1097. Slijedeći trag rimske ceste iz sjeverne Italije kroz Istru do Dalmacije, križarska vojska pod zapovjedništvom Rajmunda od Toulusea prelazi Rječinu u blizini današnje Rijeke.

Oko 1116. Dolazi do pomicanja granice između Njemačke i Hrvatske od lominskoga zaljeva na Rječinu, napuštanja drevne Tarsatike i gradnje utvrde Trsat.

1139. Devinski su grofovi kao feudalne posjede dobili Rijeku, Kastav, Veprinac i Mošćenice.

1281. Prvi spomen imena grada na latinskom jeziku (Flumen) u zaključku mletačkog Velikog vijeća. U mletačkim, a i drugim, latinski pisanim izvorima, Rijeka se naziva još Flumen sancti Viti ili kraće Flumen. Slavensko pak stanovništvo služi se imenom Rika ili Reka.

1288. U Vinodolskome zakonu prvi se put spominje srednjovjekovna općina i utvrda Trsat. Gorički su grofovi te iste godine u Rupi nedaleko Rijeke postavili mitnicu. 1291. Mlečani proglašavaju Riječane neprijateljima, zapovijedivši svojim trgovcima da napuste grad. Prema pučkoj legendi 10. svibnja iste godine na Trsat je sletjela Sveta Kućica iz Nazareta. Istru, kvarnersko područje i Rijeku opustošila je kuga. Čini se da je upravo tada, na rimskim temeljima u srcu Staroga grada, podignuta zavjetna crkva posvećena sv. Fabijanu i Sebastijanu.

1296. Prema tradiciji započinje osobita pobožnost, kult čudotvornoga Raspela sv. Vida u Rijeci.

1308. Lijevano najstarije riječko zvono na crkvici sv. Andrije (nestalo tijekom Prvog svjetskog rata).

1312. Gradske je daće na razdoblje od šest godina zakupio Nicolo Alberti iz Venecije.

1315. Hugon II. Devinski osnovao u Rijeci augustinski samostan, uz koji je sagradio i crkvu sv. Jeronima.

1336. Krčkom su knezu Bartolu VIII. Devinci dali u zalog zemlju riječku i kaštel.

1365. 1. travnja. Krčki knezovi Stjepan I. i Anž V. vratili su Hugonu VI. Devinskome i njegovoj braći Vilimu i Jurju Rijeku, koja im je bila dana.

1369. Mlečani su u ratu s austrijskim vojvodama, za koje se borio Hugon Devinski, prvi put pljačkali i razarali grad.

1371. Sabrani su i popisani pradavni običaji riječkoga kanoničkog kaptola.

1377. Na kamenom dovratniku ulaza u zvonik (tzv. Kosi toranj) zborne crkve Uznesenja Marijina uklesana datacija arapskim brojkama.

Oko 1400. Nakon utrnuća muške loze Devinaca, feudi Rijeke, Kastva, Mošćenica i Veprinca pripali Rambertu Walseeu (Waldsee). Preuzimajući posjed na temelju oporuke djeda po majčinoj strani Hugona VI. Devinskog, negdje između 1390. i 1405. Rambert Walsee dao je sastaviti popis svih devinskih imanja, posjeda i prava (Urbar Kvarnerskog feuda).

1408. Rambert II. Walsee postao gospodar Rijeke i potvrdio zakladu svoga djeda Hugona VI. augustinskom samostanu u riječkoj zemlji sv. Vida.

1414. Rambert Walsee ponudio je Veneciji prodaju Rijeke i još nekog kaštela.

1429. Rambert Walsee potvrđuje darovnicu koju je njegov djed Hugon VI. Devinski ostavio augustinskome samostanu u Rijeci, za koga veli da je »iznova podigao, izgradio i opremio samostan braće sv. Augustina Pustinjaka u riječkoj zemlji sv. Vida«.

1431. Knez Martin Frankopan infeudirao trsatskim franjevcima područje od Rječine do mora s crkvicom sv. Lovre, te im darovao posjed na području lago marino.

1434. Pod Trsatskim brijegom franjevci na lijevoj obali Rječine uređuju vinograd Brajda.

1438. Proširena zborna crkva Uznesenja Marijina.

1442. Potpisan ugovor s graditeljskim majstorom Jurjem iz Zadra za podizanje srednjeg broda zborne crkve.

1444. Rijeka dobiva privilegij godišnjega sajma s oslobođenjem od carine tijekom sedam dana od blagdana sv. Ivana Krstitelja.

1445. Majstor Juraj iz Zadra sagradio u zbornoj crkvi kapelu i kameni oltar.

1446. Riječka je općina darovala zbornoj crkvi srebrnu monstrancu tešku 14 maraka i 6 unči.

1449. U staroj crkvici sv. Vida održano općinsko vijeće.

1453. Na Trsatu se gradi nova crkva sv. Marije i Franjevački samostan. Podignut je na lokalitetu Ravnica uz dopuštenje pape Nikole VI. od 12. srpnja iste godine.

1455. Općinsko je vijeće odredilo da svaki stranac primljen u riječko građanstvo mora položiti prisegu vjernosti.

1461. Wolfgang Walsee pokušao je, ovaj put posredovanjem krčkoga kneza Ivana, još jednom prodati Rijeku Veneciji.

1464. 23. lipnja. Rijeka, nakon diobe imanja između braće Wolfganga i Ramberta IV. Walseea, pripala Wolfgangu.

1465. 1. rujna. Wolfgang Walsee predao Rijeku s Kastvom, Veprincem, Mošćenicama i Gotnikom Fridriku III. Habsburškom kao nasljedno dobro.

1466. Fridrik III. Habsburški preuzeo je grad Rijeku kao svoje kućno dobro.

1470. Prvi prodor Turaka preko Bakra, Grobnika, Klane sve do rijeke Soče.

1485. U ratu s kraljem Matijom Korvinom Fridrik III. Habsburški zadobio Trsat te je i Gospoštija trsatska postala nasljedno dobro dinastije Habsburg.

1508. U ratu između cara Maksimilijana I, koji je te iste godine podigao riječki i tršćanski stendarac, i Mletačke Republike venecijanska vojska pod zapovjedništvom admirala Contarinija zauzela Rijeku 27. svibnja. Trsat je u to doba ponovno u vlasništu Bernardina Frankopana. 1509. U lipnju senjski kapetan Andrija Bot oslobađa Rijeku od Venecijanaca, ali je 8. listopada mletačka flota ponovno zaposjela, popalila i razrušila grad. Tom prigodom opljačkane su i crkvene riznice.

1515. 2. siječnja. Reskriptom cara Maksimilijana I. upućenom riječkome općinskome vijeću gradu je priznato pravo nošenja titule citta fedelissima.

1516. Popravak zborne crkve nakon mletačke invazije, kada je na pročelju postavljena sadašnja prozorska ruža datirana tom godinom.

1527. Turci zaposjeli trsatski kaštel i u nj smjestili tisuću zarobljenika.

1530. Car Ferdinand potvrdio je diplomom od 29. srpnja Statut grada Rijeke. Iste godine, bježeći pred Turcima, u grad dolazi modruški biskup Šimun Kožičić Benja. Njegovim će nastojanjem biti pokrenuta riječka glagoljska tiskara.

1531. Kliški kapetan Petar Kružić dao izgraditi Trsatske stube. U crkvi Gospe Trsatske dogradio je kapelu sv. Petra.

1532. Augustinski samostan prodaje kuću nekadašnjeg riječkog kapetana Baltazara de Dura Općini i ona se adaptira u Gradsku vijećnicu.

1564. Nakon smrti cara Ferdinanda I. austrijske su nasljedne zemlje podijeljene između njegovih sinova Maksimiljana, Ferdinanda i Karla. Nadvojvoda Karlo zadužen je za tzv. Unutarnju Austriju sa sjedištem u Grazu, kojoj je pripala i Rijeka. 1567. Nadvojvoda Karlo u Rijeci rukovodi organizacijom obrane Primorja od turske najezde.

1573. Nadvojvoda Karlo poklanja riječkoj bolnici crkvu sv. Marije na Škurinjama zajedno s pripadajućim zemljištem.

1594. Općinsko vijeće donosi odluku da se Venecijanci kao neprijatelji zemlje ne mogu primati među riječko građanstvo.

1599. Velika epidemija kuge. Prvi slučaj bolesti pojavio se u tvornici kože 15. lipnja. Kuga je u Rijeci trajala od lipnja do rujna, a umrlo je više od tristo osoba (osmina stanovništva). Kao zavjet sagrađena je crkva sv. Roka tik do zborne crkve. Iste godine Mlečani su tijekom triju mjeseci držali Rijeku u pomorskoj blokadi.

1609. Riječki kapetan Stefano della Rovere dopušta trgovinu s uskocima. Iste godine car Ferdinand kupio zemljište za gradnju kapucinskog samostana.

1613. Puljski biskup Claudio Sozomeno posvetio kapucinsku crkvu sv. Augustina započetu 1610. godine.

1615. 13. lipnja. Biskup Claudio Sozomeno posvetio oltar u crkvici Sv. Tri Kralja, koju je podigao Gašpar Knežić, osnivač samostana benediktinki.

1618. U sali riječkog Kaštela potpisan mir između cara i Venecije, kojim je uvjetovano preseljenje Uskoka u unutrašnjost.

1624. Riječki kapetan S. della Rovere sagradio na Trsatu kapelu sv. Ane i obiteljsku grobnicu. Za oltar sv. Ane slikar G. P. Telesforo de Pomis izveo palu sv. Ane Trojne s obitelji S. della Rovere.

1627. Na poziv grada stigli u Rijeku 10. listopada isusovci iz Trsta, kojima je Vijeće ustupilo crkvu sv. Roka, darovalo im jednu kuću, jedan podrum, komad vrta i godišnje dvjesto forinti. Dana 21. studenog, inaugurirali su gimnaziju. Nastava je počela 23. studenog a upisano je bilo 150 đaka. Iste godine isusovci su podigli i tri drvena križa na vrhu brijega Goljak, koji se otada naziva Kalvarija.

1628. Kapetan S. della Rovere podigao dvorsku kapelu sv. Stjepana unutar Kaštela. Iste godine carski zastupnik u Rijeci Karlo Wassermann sa suprugom izgradio kapelu sv. Karla na Trsatskim stubama.

1629. U noći 5. ožujka požar progutao Franjevački samostan na Trsatu s bibliotekom i dokumentima o osnivanju samostana. Ostala nedirnuta crkva i crkvena oprema. Nakon požara počinje gradnja novog samostana, koja traje do 1691.

1630. Car Ferdinand II. potvrdio isusovačkoj gimnaziji u Rijeci pravila i beneficije koje su uživala sveučilišta i akademije u ostalim austrijskim nasljednim zemljama.

1631. Švicarac fra Serafin Schön slika pale na oltarima sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole sa zagovornicima u crkvi Gospe Trsatske.

1632. Na Fiumari podignut je prvi most, koji se radi prolaska brodica mogao podizati. Prije toga se za prijelaz vode koristila skela.

1634. 12. siječnja. Grofica Ursula Thonhausen zavještala isusovcima cijelu Kastavsku gospoštiju s Veprincem i Mošćenicama.

1636. Dovršena gradnja isusovačkoga kolegija.

1637. Počeli radovi na podizanju crkve sv. Vida na mjestu gdje se nalazila starija istoimena crkvica.

1638. 15. lipnja. Isusovci postavljaju kamen temeljac za novu crkvu sv. Vida. Gradnjom je rukovodio graditelj Francesco Olivieri.

sv-vid

1639. Nakon požara obnovljena i povećana gradska vrata.

1640. Na Trsatu dovršen dio Franjevačkoga samostana, u kojem je refektorij za koji fra Serafin Schön dovršava sliku Mistična večera Gospodinova. Riječki barokni slikar Ivan Franjo Gladić naslikao palu na oltaru sv. Petra Predaja ključeva sv. Petru u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina. Trsatski kapetan i član gradskog vijeća Rijeke oporučno ostavio Gospoštiju Mune i golemo bogatstvo za osnivanje samostana benediktinki.

1644. 24. kolovoza. Postavljeni temelji za novu franjevačku crkvu u okviru samostana na Trsatu, koju posvećuje senjsko-modruški biskup Mariani. U crkvi podignut mramorni oltar sv. Katarine. Dovršena crkva sv. Vida.

1646. 4. travnja Grofica Ursula Thonhausen izdala povelju u Grazu, kojom daruje 30 000 fiorina za gradnju đačkog internata (Seminarium s. Ignatii) u Rijeci. Iste godine započinje i gradnja seminara.

1652. Rijeka priređuje svečanost u čast Ferdinanda IV. preko posebnih izaslanika.

1654. Natpis na arhitravu portala Gradskog tornja slavi cara Leopolda I.

1656. Dovršena je gradnja samostana benediktinki pored crkve sv. Roka. Osnovana bratovština raspela (Crocefisso) u crkvi sv. Vida (Bratovština od Agonije).

1657. Na temelju oporuke Jerolima Stemberga, nekadašnjega župnika u Jelšanama, položeno je 3000 forinti kao zaklada za osnutak gradske zalagaonice (Monte di Pieta). Iste godine u Rijeci je nastupila neka strana dramska družina.

1659. Car Leopold I. diplomom od 6. lipnja dodijelio je gradu Rijeci grb. Dotad je na riječkom grbu bio prikazivan zaštitnik Rijeke sv. Vid kako drži u ruci grad. Leopoldov se grb sastoji od dvoglavog orla, koji jednom nogom stoji na stijeni, a drugu drži na okrugloj posudi koja se obilno poput rijeke izlijeva u more. Ispod grba je na podužoj vrpci natpis Indeficienter.

1660. Rijeka je iskazala počast caru Leopoldu I. pred komesarom grofom Friedrichom Athemsom.

1662. Franjo Knežić predao patronat nad crkvicom Sv. Tri Kralja franjevcima.

1663. 20. srpnja. Nekoliko benediktinki iz samostana u Rabu i Trstu doputovalo je u Rijeku, a dva dana potom osam riječkih djevojaka ušlo je u novicijat. Svečano ih je 20. srpnja uveo u samostan biskup Ambrogio Pratasini. Na taj način riječki je samostan i službeno počeo djelovati.

1670. Sagrađena zgrada isusovačke gimnazije i studija filozofije i teologije.

1675. Na sušačkoj Fratarskoj brajdi otkriven rimski nadgrobni kamen na kojemu se spominje vojnik VIII. kohorte.

1676. Isusovci i članovi Bratovštine od Agonije na brdu Vojak podigli su kalvariju nazvanu Salus populi. Dvije godine poslije nastojanjem nadvojvode Josipa podignuta je na Kalvariji kapela Sv. Groba.

1684. Na desnoj obali Rječine (Fiumara) posađen je drvored topola prema kojem se ulica nazvala Via dei Pioppi.

1687. Bratovštini sv. Nikole dodijeljeno je zemljište pored Fiumare i novčana potpora za podizanje brodogradilišta.

1689. Tiskana knjiga J. W. Valvasora Dika Vojvodine Kranjske u kojoj je objavio poznatu grafiku Rijeke.

1691. 9. studenoga. Patricijski vijećnik Giovanni Fiorini u gradskome vijeću mačem je nanio smrtonosni ubod pisaru Pietru Paradisu.

1694. Novi riječki kapetan barun Ottaviano de Terzi prisegnuo je 8. srpnja na poštivanje općinskoga statuta u novoj crkvi sv. Vida.

1695. Obnova i barokizacija zborne crkve Uznesenja Marijina.

1700. Riječki patricij Klaudio de Marburg prvi upozorio znanstvenike na Stara vrata (Arco romano) u Starom gradu.

1701. Izbija rat za španjolsku baštinu. U Rijeci proglašena ratna kontribucija od jedan posto od ukupne vrijednosti pokretne i nepokretne imovine građana.

1702. Francuske trupe opsjedaju Rijeku. Kada je opsada ozbiljno zaprijetila gradu, riječke su benediktinke potražile utočište u susjednom kaštelu grada Grobnika. Riječki su suci na dan sretnoga oslobođenja od opsade (14. rujna) proglasili u znak zahvalnosti trajan zavjet održavanja svečane službe u crkvi sv. Vida.

1703. Riječki je magistrat o vlastitu trošku podigao malu tvrđavu (fortino) za smještaj topovske baterije na obalnome putu (s morske strane) ispod Kapucinskoga samostana. Tvrđavica je srušena 1872. radi proširivanja tadašnjeg Zichyjeva trga. U vrijeme gvardijanata o. Petra Francetića slikar Cristoforo Tasca iz Bergama ukrašava slikama ljetnu blagovaonicu samostana na Trsatu.

1704. Slikar Cristoforo Tasca na stropu refektorija Franjevačkoga samostana na Trsatu izvodi kompoziciju Bezgrešna djevica kojoj se klanjaju sv. Franjo i sv. Antun.

1705. 12. kolovoza. U zbornoj crkvi Uznesenja Marijina održane svečane zadušnice u povodu smrti cara Leopolda I. Kapetan barun Terzi pojavio se u dugoj kabanici, tadašnjem žalobnome znaku. Zagrebački biskup Martin Brajković postavlja na ulazu u svetište Gospe Trsatske rešetku od kovanog željeza. Cristoforo Tasca na zidovima refektorija franjevačkoga samostana slika Čudesno umnožavanje kruha i kompoziciju Izraelci sabiru manu u pustinji, te portrete franjevačkih svetaca sv. Bernardina, sv. Bonaventure i sv. Petra Alkantara.

1709. Velika studen u Rijeci zbog koje je propao cjelokupan urod maslina.

1713. Budući da je u Hrvatskoj izbila zarazna bolest, na mostu preko Rječine na Fiumari podignuta je grabljasta zaštitna rešetka.

1714. Ukrašena luneta nad trijumfalnim lukom crkve Gospe Trsatske, gdje je Cristoforo Tasca naslikao Blagovijest i Čudo prijenosa Svete Kućice iz Nazareta na Trsat, o trošku Ignaca Androche, gospodara Krupe i Kostela.

1715. 8. rujna. Održana velika vjerska svečanost na Trsatu prigodom krunjenja čudotvorne Gospine slike. Grad Rijeka darovao je trsatskoj crkvi svjetiljku vrijednu dvjesto forinti, a vatikanski kaptol šalje dvije zlatne krune da se okrune glave Krista i Marije.

1716. Car Karlo VI. provodi regulaciju cesta koje Monarhiju povezuju s morem. Rijeka proširuje cestu što vodi od Sv. Mateja do Lipe kako bi postala prohodna za kola. Iste godine dvorsko namjesništvo u Grazu naređuje sudskome vikarijatu u Rijeci da provede postupak protiv nekolicine ljudi optuženih zbog čarobnjaštva. Zbog toga je u Kastvu četrnaestero ljudi osuđeno na smrt zbog zločina vračanja. Dana 28. travnja proglašene su u Rijeci velike svečanosti prigodom rođenja sina Karla VI.

1717. Car Karlo VI. proglasio je 2. lipnja patent o slobodi plovidbe Jadranom. Dana 13. svibnja rođena buduća carica Marija Terezija. Kod mosta preko Rječine isusovci podigli kip sv. Ivana Nepomuka. U Rijeku se useljava manja skupina grčkih trgovačkih obitelji i utemeljuje buduću pravoslavnu bogoštovnu općinu (Comunita dei Greci e Slavi ortodossi).

1719. Carskim patentom od 18. ožujka Trst i Rijeka proglašeni su slobodnim lukama. Car Karlo VI. predložio da se u Trstu i Rijeci izgrade lazareti. Počinje djelovati ispostava Carske privilegirane orijentalne kompanije. Radi organiziranja brodograđevne proizvodnje kompanija je počela u Rijeku dovoditi majstore umjetnike i rukotvorce iz Nizozemske, Švedske, Hamburga i drugih naprednih europskih središta. Time su udareni temelji i buduće evangeličke (protestantske) zajednice u gradu.

1720. 12. rujna. Riječko gradsko vijeće prihvatilo je Pragmatičku sankciju Karla VI.

1722. U Rijeci i Trstu osnovana su kraljevska trgovačko-pomorska sudišta. Postavljen kamen temeljac novogradnje lazareta u Mandraću.

1725. Preuređen pomični most na Rječini, ispod kojega su lađe mogle ploviti sve do Školjića. Dovršen kompleks lazareta. Carski zapovjednik u Brinju Franjo Gabrijel Aichelburg podigao kapelu sv. Ignacija Loyole na Trsatskim stubama i dao sagraditi gornji dio stuba.

1728. Car Karlo VI. doputovao je u Rijeku 15. rujna. Dva dana poslije u riječkome Kaštelu priređena je velika svečanost u njegovu čast. Potom je kolima nastavio putovanje novom Karolinskom cestom od Rijeke, preko Drage, Sv. Kuzma, Piketa i Ravne Gore do Karlovca.

1730. Riječanin Antonio de Benzoni postavljen za senjsko-modruškoga biskupa.

1736. Rijeka je za potrebe rata austrijskoj državi darovala četiri tisuće forinti. U isto su vrijeme Bakrani i Riječani pod zastavom Dubrovačke Republike trgovali solju između Napulja i Trsta.

1739. Kada je rat sa Turcima postao neizbježan, s Malte je u Rijeku doputovalo 350 mornara, odakle su krenuli do Beograda kako bi se priključili dunavskoj floti. Određeno je da s Austrijskog i Hrvatskog primorja treba unovačiti još petsto mornara. Te godine zbog opasnosti od epidemije kuge zabranjeni su u Rijeci svi krabuljni plesovi na javnim mjestima.

1740. Obnovljen je zakon prema kojem su strancima u Rijeci bila ograničena prava trgovanja na malo koje bijaše povlasticom riječkih građana.

1748. U Trstu je osnovana Kraljevska trgovačka intendantura, mjerodavna za područje od Akvileje do Karlobaga.

1750. U razdoblju od 28. i 29. studenoga do 17. prosinca zabilježeni su u Rijeci jaki potresi. U znak zahvale za prestanak potresa uvedeno je zavjetno štovanje sv. Filipa Nerija. Pokrenuta proizvodnja Rafinerije šećera.

1751. Novi potresi manjega intenziteta nastavljaju se sve do svibnja. Carica Marija Terezija udijelila je postradalima u potresu 4000 forinti. Iste godine ukinuta je akvilejska patrijaršija. Austrijski dio nekadašnje patrijaršije priključen je u crkvenome pogledu nadbiskupiji u Gorici.

1752. Zbog carske naredbe od 26. siječnja Rijeka je u političkim, vojnim, trgovačkim i pomorskim poslovima pala u djelokrug tršćanske intendanture. U Rijeci uveden tjedni sajam stoke i žita, za što je određen trg ispred Kaštela (Piazza dello Staio). Popravak Gradskog tornja nakon potresa. Portal izveo kipar A. Michelazzi.

1753. U Rijeci utemeljena trgovačka uprava, prvo kao porotni sud, a zatim i kao posebno namjesništvo, podređena tršćanskoj intendanturi.

1754. Izgrađen industrijski kompleks Rafinerije šećera. Obnovljena crkva samostana benediktinki.

1755. Provedena je organizacija konzularne službe u austrijskim lukama. Sagrađen stabilan most kod Školjića. Za obnovu zborne crkve, stradale u potresu, utrošeno blizu četiri tisuće dukata. Slovenski slikar Valentin Metzinger naslikao palu svetaca zaštitnika od potresa u istoj crkvi.

1756. Nabavljena nova ura na Gradskome tornju. Riječki konzul u Dubrovačkoj Republici grof Branković dao je ostavku na svoju službu. Otada se za strane konzularne službenike brinula isključivo austrijska država.

1759. U Trstu, Rijeci, Senju i Karlobagu službeno uvedene bečke mjere i utezi.

1763. Ponovno velika studen koja uništava sav urod maslina.

1764. Velika nestašica živeža diljem Primorja. Od 1. ožujka do 15. travnja u Rijeci su od upale pluća umrle četrdeset i tri odrasle osobe. Općina dopustila da se dvaput tjedno, u vrijeme karnevala, u Palacu održavaju javni i krabuljni plesovi.

1773. Papa Klement XIV. ukinuo je 21. srpnja isusovački red. U skladu s time 23. rujna zatvoren je isusovački kolegij u Rijeci.

1775. Car Josip II. posjetio Rijeku. Doplovio je iz Senja 13. svibnja i prenoćio u gostionici na Fiumari. Idućega dana bio je na svečanoj službi Božjoj u zbornoj crkvi, a uvečer pogledao kazališnu predstavu. Iz Rijeke je 15. svibnja otputovao put Trsta. Dana 2. srpnja veliko nevrijeme s tučom gotovo potpuno uništilo ljetinu. Određeno je da se sva gradska vrata uklone kako bi se oslobodila komunikacija između Staroga grada i ostalih dijelova grada. Dana 13. prosinca carskom zapovijedi uveden običaj da pokojnika treba pokopati 48 sati nakon što je utvrđena smrt. Početak izgradnje Novog grada (Civitas nuova).

1776. 21. listopada. Kraljevska uprava iz Trsta preko vijećnika baruna Riccija Rijeku je izručila Kraljevskoj ugarskoj vladi. Dana 11. studenoga održana je prva općinska sjednica pod novim režimom.

1777. U sudske je institucije uveden ugarski način uknjižavanja, dok su bilježničke knjige prestale biti jedini pravovaljani dokumenti u dužničkim poslovima i kupoprodajnim ugovorima. Dana 10. studenoga u Mrkoplju održana je prva plemićka skupština novoosnovane severinske županije, kojoj bijaše pridružena i Rijeka. Osnovana prva ženska škola pri samostanu benediktinki. Carica Marija Terezija osigurala je za nju dotaciju od 400 fiorina, a njezin sin Josip II. još dodatnih 40 fiorina.

1778. U Rijeci je ukinut prastari pučki običaj lova na bikove (caccia del toro), koji se održavao na gradskim ulicama.

1779. U kolovozu prestaje djelovati Kraljevsko hrvatsko-slavonsko namjesništvo u Zagrebu, a njegove poslove preuzima Kraljevsko ugarsko namjesništvo u Budimu. Poveljom carice Marije Terezije Rijeka je kao corpus separatum proglašena autonomnim područjem u sastavu zemalja sv. ugarske krune. Čeh Lovro Karletzky 24. srpnja dobiva dozvolu da otvori tiskaru. Dana 1. studenoga u Rijeku su uvedene nove požunske mjere i utezi. Biskup Giulio de Benzoni darovao je Rijeci devetato knjiga iz svoje osobne biblioteke. Gradsko je vijeće odlučilo 1. studenog da se u atriju Palaca uredi patricijski kasino. Iz Splita doseljava nekoliko židovskih trgovačkih obitelji, nakon čega dolazi do osnivanja židovske samostalne bogoštovne općine s vlastitom bogomoljom i grobljem izvan gradskih zidina.

1780. Barun Giuseppe Marotti darovao gradu 1382 sveska svojih knjiga. Car Josip II. donio odluku o rušenju riječkih gradskih bedema i kula. Na današnjem Jadranskom trgu izgrađena stara Guvernerova palača prema projektu A. Gnamba.

1781. Uvedena jedinstvena tarifa u svim riječkim gostionicama i krčmama: objed s juhom, kuhanom govedinom i povrćem koštao je šest karantana; noćenje, objed i večera jedan fiorin.

1782. U Rijeci otvorena četvrta ljekarna.

1785. U riječkoj gimnaziji započela nastava na njemačkom jeziku.

1786. U starom gradskom kazalištu izvodila se talijanska opera tijekom jeseni i zime. Započeta gradnja pravoslavne crkve sv. Nikole (chiesa dei Greci ortodossi). U to doba u gradu prebivaju već osamdeset i dvije obitelji pravoslavnih trgovaca.

1787. U Rijeci je postojalo šest kavana. Grad Rijeka, koji bijaše pod crkvenom jurisdikcijom pulskoga biskupa, priključen je senjsko-modruškoj biskupiji. Osnovana Škola crtanja (Scuola di disegno).

1788. Ukinut je samostan augustinaca utemeljen još u 14. stoljeću.

1789. Utemeljena prva glazbena škola u okviru tzv. Normalne škole (Normalschule).

1790. 27. svibnja Rijeku je posjetio napuljski kralj Ferdinand IV. Idućega dana pridružio mu se austrijski car Leopold II, nadvojvoda Aleksandar i napuljska kraljica s kćerima Marijom Terezijom i Marijom Karolinom, budućim suprugama nadvojvodâ Franje i Ferdinanda. Dovršena pravoslavna crkva sv. Nikole prema nacrtima Ignacija Henkea.

1794. 1. kolovoza. Uvedena poštanska diližansa od Rijeke do Trsta preko Lipe jedanput tjedno.

1796. Od 12. do 19. ožujka u Rijeci proslavljena petstota obljetnica pobožnosti čudotvornoga raspela sv. Vida. Prema suvremenim izvorima okupilo se tada više od šezdeset tisuća ljudi. U kazalištu se prikazivala drama o francuskoj opsadi Rijeke 1702.

1797. 23. ožujka. Francuzi prvi put okupirali Rijeku. Ubrzo su se, međutim, bili prisiljeni povući. Dana 17. listopada potpisano je primirje u Campoformiju kod Udina.

1801. Ugarski palatin nadvojvoda Josip 6. kolovoza doputovao u Trst, odakle nastavlja prema Kopru, Poreču, Puli i Pazinu, naposljetku posjetivši Učku i Rijeku. U Ugarsku se vratio preko Senja i Karlovca.

1802. Bossuet, biskup Frejusa, francuski prognanik, umro u Rijeci 10. veljače i pokopan u crkvi sv. Vida.

1803. Započeta gradnja Lujzinske ceste od Rijeke preko Čavala do Kamenjaka.

1805. 3. listopada. Otvoreno novo gradsko kazalište koje je trgovac Ljudevit Andrija Adamich podigao o vlastitu trošku pod rukovodstvom Valentina Defranceschija. Zatvoreno je pak staro Gerliczyjevo kazalište.

1806. 4. listopada. U Adamichevu kasalištu otvoren gradski kasino. Svaki član kasina godišnje je plaćao 10 forinti članarine.

1807. Ponovno je osnovana pomorska škola, koja je djelovala pod isusovcima do 1773.

1808. Uvedena je diližansa od Rijeke preko Bakra, Kraljevice, Crikvenice i Novoga do Senja u oba smjera.

1809. Završena je Lujzinska cesta od Rijeke do Karlovca duga sedamnaest i pol austrijskih milja. U Rijeci tada djeluje trideset privatnih manufaktura i tvornica za preradu duhana. Zbog izbijanja rata s Francuzima Rijeka unovačila dvadeset i dva pješaka i jednoga konjanika. Dana 28. svibnja Francuzi su zaposjeli Rijeku, nametnuvši gradu velike kontribucije u živežu, kožama, platnu i novcu. Bečkim mirom od 14. listopada Rijeka je pripala Napoleonovu carstvu, ušavši u sastav Ilirskih provincija.

1810. Maršal Marmont dolazi u Rijeku kao guverner Ilirskih provincija. Rijeka priređuje u njegovu čast ples, na koji su bili pozvani bogatiji građani. Posebnim pozivom upozoravaju se uzvanici da dođu u otvorenim cipelama i svilenim čarapama.

1813. 26. kolovoza. Grad okupiraju austrijske trupe pod zapovjedništvom generala grofa Nugenta.

1814. 1. veljače. Ponovno je uspostavljena poštanska diližansa za putnike od Rijeke do Trsta. Austrijski car 23. srpnja objavljuje da su nekadašnje Ilirske provincije ponovno ušle u sastav Austrijske Monarhije.

1816. 13. svibnja. Austrijski car Franjo I. na putu iz Trsta u Postojnu posjetio Rijeku.

1818. 24. i 25. travnja. Austrijski car sa suprugom opet posjećuje Rijeku.

1821. 9. svibnja. Otvorena Muzička škola s učiteljima V. Wenzelom i G. Prohaskom. Iz Rima je preko Rijeke do Beča prevezena skulptura Tezeja Antonija Canove. Ljudevit Andrija Adamich sagradio tvornicu papira na Rječini, koju su poslije kupili Walter Crofton Smith i Charles Meynier.

1822. 15. listopada. U Rijeku doputovao kraljevski komesar grof Jozsef Majláth kao predstavnik obnovljene vlasti ugarske krune nad gradom.

1823. 1. lipnja. Svečano otvorene bolnice Sv. Duha i Sirotinjskog zavoda, preseljenih iz Staroga grada na Brajdu.

1824. Crkva Gospe Trsatske dobila sadašnje pročelje i zvonik. Edil Joseph Storm izradio projekt pročelja zborne crkve Uznesenja Marijina u klasicističkom stilu. Adamich prodaje svoj mlin i tvornicu papira u Lučicama Williamu Molineu. Grof Laval Nugent besplatno dobiva od bakarskoga municipija ruševine trsatskog Kaštela. U tome su mu svesrdno pomagali blizak prijatelj A. L. Adamich i tadašnji guverner Ürmeny.

1825. Grofa Nugenta Rijeka je imenovala patricijem come liberatore di questi paesi te mu dala na dar počasnu sablju sakovanu u Beču za 637 forinti.

1826. Prestala s radom riječka Rafinerija šećera.

1830. U Žaklju kod Rijeke osnovano poduzeće Stabilimento commerciale di farine s velikim mlinom na vodeni pogon za preradu domaće i uvezene pšenice. Svoj proizvod izvozio je žakaljski mlin u zemlje istočnog Sredozemlja, Englesku, Brazil, južnu Afriku i Indiju.

1833. Otkupljena zgrada augustinskoga samostana za Municipij za svotu od 14700 fiorina. Između Piramide i Martinšćice izgrađena Dorotejska cesta, nazvana po Mariji Dorothei, supruzi nadvojvode Josipa. Puštena je u promet 2. lipnja zajedno s kompleksom novoga lazareta u Martinšćici. U pogonu Tvornice papira Smith i Meynier na Sušaku postavljen prvi parni stroj.

1835. Gradski protofizik G. B. Cambieri oporučno ostavlja Bolnici Sv. Duha sav svoj imetak od 28 000 fiorina.

1836. Velika epidemija kolere (morbo asiatico) u Rijeci.

1837. 2. rujna. Otvorena prva riječka prosektura kojom rukovodi dr. G. Fabris.

1838. Dr. Girolamo Fabris predložio da se u Rijeci osnuje Dobrotvorni zavod za zaštitu djece siromašnih roditelja. Otvorena nova cesta od Rijeke do Voloskoga. Na Trsatu uređen Nugentov arheološki muzej, prva muzejska institucija takve vrsti u Hrvatskoj.

1839. Trgovac Anton Matešić dobiva koncesiju za podizanje industrijskoga mlina za preradu brašna u Žaklju kod Orehovice.

1841. Ustanova Milosrdno dječje prihvatilište (Asilo di carita per infanzia) svečano počelo s radom 13. travnja na inicijativu riječkih gospođa i žene tadašnjega guvernera Ide Kiss de Nemesker. Provizorno je otvorena u kući Benzoni u blizini Sv. Vida.

1843. Počinju izlaziti dvotjedne novine na talijanskom jeziku »Eco del Litorale ungarico«. Izlazile su do travnja 1846.

1844. Uvedena redovita poštanska diližansa za putnike od Rijeke do Zagreba. Putovanje je trajalo 27 sati.

1845. Općina odobrila 25. travnja gradnju Casina patriottica na Korzu (danas zgrada Radija Rijeka). Osnovana tvornica tjestenine u Ponsalu s vlastitim mlinom na parni pogon. Riječka gradska općina otkupila od obitelji Adamich kazališnu zgradu, nazvavši je Gradsko kazalište Rijeka (Teatro civico di Fiume).

1846. U riječkome kazalištu nastupila proslavljena talijanska glumica Adelaide Ristori. Gradsko vijeće donijelo je odluku da umjesto radova na regulaciji toka Rječine sagradi novu luku ispred gradskoga tornja. Sagradio bi se novi gat, koji bi bio zaštićen lukobranom s valobranom.

1847. 13. svibnja. Otvorena nova zgrada Dječjeg prihvatilišta. Prema odobrenju Gradskoga vijeća gradi se na Korzu Casino Patriotico (sadašnja zgrada RTV centra Rijeka).

1848. 31. kolovoza. Grad su zaposjele hrvatske trupe pod zapovjedništvom Josipa Bunjevca, podžupana zagrebačke županije i banskoga opunomoćenika. Dana 27. prosinca car Franjo Josip I. imenovao je Jelačića riječkim guvernerom.

1849. U Rijeci osnovana Narodna čitaonica riečka. Nova epidemija kolere. Počinje djelovati profesor, filolog, preporoditelj i književnik Fran Kurelac, koji u gradu ostaje sve do 1861.

1850. 9. srpnja. Ban Jelačić posjetio Rijeku. Riječko dioničko društvo uvelo plinsku rasvjetu u gradu. Na granici između naselja Andrejšćice i Brajde otkriveni nalazi rimskog groblja. Osnovan prvi paromlin.

1851. Reorganizirana je Glazbena škola (Civico istituto Filarmonico). Ivan pl. Zajc nešto kasnije preuzima mjesto učitelja za žičana glazbala. Utemeljena riječka Tvornica duhana (Tabakera), smještena u zgradi nekadašnje Rafinerije šećera.

1852. 11. ožujka. U prostorijama Municipija osnovana Trgovačka i industrijska komora (Camera di Commercio e d’Industria). Dana 10. listopada poplava Rječine uzrokovala katastrofalne štete. Sljedećega dana car Franjo Josip I. prvi put službeno posjetio grad. Osnovano poduzeće za proizvodnju kemijske robe (Stabilimento chimico) u Cerovicama, s jednim parnim strojem, koje je proizvodilo kiseline i soli te ih izvozilo u austrijske pokrajine, Ugarsku i Italiju. Riječki planinari organizirali uspon na Učku (Vojak, 1896 m), što je prethodilo osnivanju prvih planinarskih klubova u svijetu.

1853. Otvorena privatna pomorsko-trgovačka akademija (Collegio nautico-commerciale privato convento), upravitelj i osnivač bio je grof Vincenzo de Domini.

1854. Kraljevskom odlukom Rijeka određena kao mjesto gdje će se izgraditi zgrada c. kr. Pomorske akademije. Prokopom novoga korita Rječine nastaje Mrtvi kanal i Delta. Osnovano dioničko udruženje Stabilimento tecnico, jezgra buduće Tvornice torpeda. U Rijeku iz Trsta dolazi Ercole Rezza, rodom iz Genove, i osniva litografski zavod, a dvije godine poslije vlastitu tiskaru.

1855. Nadvojvoda Maksimilijan 26. ožujka postavio kamen temeljac za Vojno-pomorsku akademiju u Rijeci. Gradnja je započela 22. svibnja a dovršena 3. listopada. Između Rijeke i Trsta uvedena stalna telegrafska linija. Treća epidemija kolere.

1856. U Rijeci otvorena podružnica Austrijske nacionalne banke.

1857. 4. listopada. Svečano otvorenje Vojno-pomorske akademije. Dana 18. rujna uvedena telegrafska linija između Rijeke i Senja. Započinju izlaziti novine »L’Eco di Fiume«, koje se do 1860. tiskaju u Rezzinoj tiskari. Uvedena redovna putnička veza poštanskom kočijom između Rijeke i Sv. Petra (Pivka). Gradi se novi most na Rječini.

1858. 1. lipnja. Uvedena tjedna poštanska diližansa od Rijeke do Senja. U Rijeci izlazi Neven, tada jedini književni časopis u Hrvatskoj.

1859. 1. siječnja. Otvorena u općinskoj zgradi Gradska štedionica (Cassa comunale di risparmio).

1860. Počinje izlaziti dnevnik Gazzetta di Fiume u Rezzinoj tiskari.

1862. 25. svibnja. Na Grobničkome polju obavljen svečani blagoslov županijske zastave, kojem su prisustvovali biskupi Strossmayer i Soić. Tiskara Ercola Rezze prelazi u ruke njegova tajnika Carla Hubera i Emidija Mohovicha, pa oni osnivaju Riječki tipo-litografski zavod. Dvije godine poslije Mohovich postaje samostalni vlasnik tvrtke.

1865. 12. travnja. Riječki brodovlasnici utemeljuju Društvo za pomorsko osiguranje (Mutua). Počinju izlaziti novine »Giornale di Fiume« u tiskari E. Mohovicha.

1867. 23. travnja. U Rijeku doputovao dvorski savjetnik Edoardo Cseh de Szent-Katolna, koji kao kraljevski komesar preuzima upravu nad gradom i županijom. Počinje izlaziti dnevnik »La Bilancia« na talijanskom jeziku pod uredništvom Emidija Mohovicha. List je izlazio sve do 1919.

1868. Rijeka nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe postala corpus separatum ugarske krune. Na inicijativu Municipija, uz suradnju Trgovačke komore, započinju pripreme za organizaciju Riječke industrijske izložbe.

1869. Car Franjo Josip I. između 14. i 16. ožujka drugi put posjetio grad. U kolovozu održan u Rijeci XIV. kongres liječnika Ugarske, koji su svečano dočekani u znak mađarsko-riječkog prijateljstva.

1870. Hrvatski sabor 20. srpnja prihvatio upravu središnje ugarske vlade nad Rijekom, a 10. kolovoza svečano ustoličen grof Jozsef Zichy kao novi guverner Rijeke i Ugarsko-hrvatskoga primorja.

1872. Utemeljena Riječka banka (Banca Fiumana) s pola milijuna forinti temeljne i uplaćene glavnice. Gradnja Gradske plinare prema nacrtima Ignazija Rossija. Reaktivirano Filharmonijsko društvo. Giovanni Ciotta izabran za gradonačelnika. Potvrđen novi municipalni statut grada. Stabilimento tecnico Fiumano gradi brod Hrvat, prvi željezni parobrod u nas.

1873. 24. lipnja. Otvorena željeznička pruga od Rijeke do Šent Petera, a 23. listopada od Rijeke do Karlovca. Utemeljena zaklada Gisella za pomoć siromašnim učenicima. Osnovana Pučka štedionica (Cassa popolare di risparmio), s dioničkim kapitalom od 60 000 forinti. Ponovna epidemija kolere. Uveden svakodnevni riječki omnibus na relaciji od trga Adamich do željezničke postaje. Stabilimento tecnico Fiumano gradi željezni parobrod Liburno. U Rijeci odigrana prva nogometna utakmica između mađarskih željezničara i engleskih tehničara.

1874. Osnovana Tvornica torpeda Whitehead & Comp. Na mjestu starog hotela na obali riječke luke Josip Gorup započinje gradnju novog hotela Europa.

1875. 13. svibnja. Car i kralj Franjo Josip I. treći put u Rijeci.

1876. Srušena crkvica sv. Andrije. U temeljima pronađene ljudske kosti i komad mozaičnoga poda iz 6. st.

1877. Rijeku posjetio prestolonasljednik Rudolf. Reorganizirana Gradska glazba. Osnovano povjerenstvo Matice hrvatske u Rijeci.

1878. Restauriran Gradski toranj sa satom na Korzu. Na Sušaku pokrenuta prva tiskara pod imenom Primorska tiskara. Riječki i primorski Hrvati na Sušaku pokrenuli pravaški list »Sloboda«, koji je poveo žestoku borbu protiv riječkih mađarona.

1881. Otvorena Ljuštionica riže (Pilatura di riso) i tvornica škrobi. U riječkoj luci učinjeni su prvi pokusi električnim osvjetljenjem lučkih skladišta. Prvi je put i u lučkim manipulacijama zasjalo električno svjetlo. Svečano otvorena Mađarska državna trgovačka akademija u Rijeci.

1882. Utemeljena Rafinerija nafte u Rijeci. Uvedena moderna kanalizacija. U Sušaku pokrenut književni list »Hrvatska vila«, a u Rijeci novine »La Varieta«. Započinje s radom tiskarski zavod Pietra Battare. Osnovano riječko parobrodarsko društvo Adria.

1883. Započinje izgradnja Rafinerije nafte, jedne od prvih rafinerija nafte u ovom dijelu Europe. Gradnjom je rukovodio Milutin Barač, koji je puštanjem rafinerije u rad postao njezin tehnički direktor i ostao na tom mjestu sve do 1922.

1884. Započeta izgradnja nove zgrade Pomorske uprave u Rijeci.

1885. 3. listopada. Otvoreno novo Općinsko kazalište. Gradnja je stajala 520.000 forinti, a graditelji su bili bečki arhitekti Helmer i Fellner. Dovršena zgrada Palazzo Modello prema nacrtima istih graditelja. Gjuro Ružić uredio na Brajdici prvo sušačko kupalište.

1886. 18. rujna. Puštena u pogon Rafinerija petroleja. Ljeti se pojavila u Rijeci kolera, koja traje puna tri mjeseca. Od lipnja do rujna bila su 162 smrtna slučaja i 98 ozdravljenja. Osnovano pjevačko društvo Hrvatska vila na Sušaku.

1887. Završena palača Ploech na Trgu Žabica prema zamisli arh. Giacoma Zammatija. Na Trsatu osnovana Hrvatska čitaonica. Osnovana Riječka kreditna banka (Banco di credito fiumana) s udjelom mađarskoga kapitala.

1888. Otvoren hotel, restoran i kavana Kontinental na Sušaku. Osnovano sušačko Hrvatsko planinarsko društvo. Započela radom Radnička banka uzajamne pomoći (Il banco operaio di mutui prestiti). Počinje se izdavati veliki gradski almanah Prima Guida Generale di Fiume.

1889. Počela gradnja željezničkoga kolodvora prema nacrtima Ferencza Pfaffa i pomoćne luke zvane Barošna ušću Rječine. Utemeljen dnevnik »La Voce del popolo«.

1890. Počinje s radom telefonska centrala. Otvorena podružnica Ugarskog pomorskog muzeja.

1891. Osnovano Ugarsko-hrvatsko pomorsko parobrodarsko društvo (Ungaro-Croata), s temeljnom glavnicom od milijun forinti.

1892. Osnovano brodogradilište na Brgudima (Societa di costruzioni navali Howaldt et Co), poslije Ganz-Danubius, prethodnik današnjega poduzeća 3. maj.

1894. Započela izgradnja sušačkoga Boulevarda.

1896. Završena gradnja nove Guvernerove palače. Osnovan Stabilimento Lazarus, radionica za ispitivanje brodskih motora i opreme (danas Brodogradilište Viktor Lenac). Objavljeno djelo G. Koblera Memorie per la storia della Liburnica citta di Fiume. Utemeljena Pomorska banka i štedionica d. d. na Sušaku. Hrvatska gimnazija seli u novoizgrađenu zgradu na Sušaku. U Rijeci održane prve filmske projekcije.

1897. Dovršena zgrada palače Adria i dom Hrvatske čitaonice na Trsatu.

1898. Svečano otvorena Čitaonica na Trsatu.

1899. 7. studenog. Pušten u promet riječki električni tramvaj.

1900. Počinje izlaziti »Novi list« pod uredništvom Frana Supila. Dovršena i svečano otvorena nova zgrada Trgovačke akademije na Cambierievu trgu (sada zgrada Pomorskog fakulteta).

1901. Osnovana seizmička postaja u Rijeci.

1902. Gradi se nova zgrada Nautičke akademije (danas Filozofski fakultet).

1903. 18. rujna. Dovršena zgrada velike sinagoge u Rijeci.

1904. 11. veljače. Postavljen kamen temeljac za gradnju kapucinske crkve. Srušeno zdanje staroga Kaštela i započeta gradnja Sudbene palače. Izgrađen akvarij na Školjiću prema projektu Eduarda Castiana.

1905. Održana konferencija hrvatskih političara Monarhije na kojoj je donesena čuvena Riječka rezolucija. Osnovana Trsatska glazba.

1906. Osniva se brodogradilište Ganz-Danubius u Brgudima. Na Gradskom tornju podignuta alegorijska skulptura riječkoga orla koju je izradio Vittorio de Marco.

1908. Na Sušaku se osniva srednjoškolski sportski klub Victoria.

1909. Osnovana Javna služba grada Rijeke (Servizi pubblici della citta di Fiume), koja je objedinila gradski tramvaj, vodovod, električnu centralu, prodaju struje, sakupljanje i odvoz smeća i pranje ulica.

1913. Umro ugledni odvjetnik i hrvatski rodoljub Erazmo pl. Barčić, dugogodišnji vođa riječkih Hrvata.

1914. Dovršena gradnja kazališta Fenice. Porušena crkva sv. Roka i stari samostan benediktinki. U riječkom brodogradilištu Danubius porinut je u more Szent Istvan, najveći ratni brod ikad sagrađen na navozima ovoga kraja. Na Pećinama se gradi hotel Jadran s istoimenim kupalištem.

1917. U Sušaku osnovano parobrodarsko društvo Oceania. Počinje gradnja drugog kolosijeka riječkog tramvaja, dovršena 1921. godine.

1918. 29. listopada. Odlukom Narodnoga vijeće SHS Rijeke i Sušaka grad je sjedinjen s novoosnovanom Kraljevinom SHS. Time je dokinut dotadašnji status Rijeke (corpus separatum), koja raskida dotadašnju vezu s Ugarskom i uspostavlja uske odnose s Hrvatskom, odnosno Državom SHS. Sljedećega dana, 30. listopada, osnovano je i talijansko Narodno vijeće (Consiglio Nazionale Italiano di Fiume) kao politički predstavnik riječkih Talijana.

1919. Istoga dana kada su u Rijeku imali stići englesko-američki policijski odredi (12. rujna), u grad je ušao pukovnik talijanske vojske Gabrielle D’Annunzio s odredom svojih dobrovoljaca, proglasivši ujedno aneksiju Rijeke Kraljevini Italiji. Dana 23. listopada Sušak proglašen gradom. Na Sušaku osnovan sportski klub Primorje (poslije Viktorija).

1920. Proglašenje D’Annunziove Kvarnerske talijanske regencije (8. rujna). Dana 11. studenog potpisan Rapalski ugovor između Kraljevine Jugoslavije i Kraljevine Italije, koji predviđa uspostavu Riječke države. Na Božić 25. prosinca D’Annunziovi legionari srušili željezni most na Rječini.

1921. 7. siječnja. Formirana privremena vlada na čelu s talijanskim Narodnim vijećem. Dana 24. travnja održani izbori za riječku Konstituantu, na kojoj pobjeđuju autonomaši na čelu sa R. Zanellom, koji postaje predsjednik privremene vlade Riječke Države.

1922. 3. ožujka. Izvršen fašistički udar na Zanellu i autonomaše, a vlast preuzimaju talijanski aneksionisti. U Sušaku osnovana Jadranska plovidba d. d. sa 62 parobroda i Veslački klub Jadran.

1923. 3. ožujka. Talijanske okupacijske vlasti napuštaju Sušak. Počinje izlaziti povijesni časopis Rivista Fiume, koji izdaje Societa di studi fiumani (Društvo za riječke studije).

1924. 27. siječnja. Potpisom Rimskoga ugovora nestaje Riječka Država. Njime je odobrena i priznata aneksija Rijeke, a Sušak dobiva luku Baroš i Deltu. Dana 22. veljače objavljen Dekret o aneksiji Rijeke Kraljevini Italiji. Osnovana je Kvarnerska pokrajina (Provincia del Carnaro) sa sjedištem u Rijeci. Talijanski kralj Vittorio Emanuele III. 16. ožujka u Guvernerovoj palači u Rijeci službeno proglasio ujedinjenje grada s Kraljevinom Italijom. Plivači sušačke Victorije sudjelovali na Olimpijadi u Parizu.

1925. Dovršena izgradnja Prve hrvatske štedionice u Sušaku prema projektu Aleksandra Freundlicha.

1926. Državni arhiv u Rijeci počeo djelovati kao samostalna ustanova i pravna osoba. Osnovan Dom narodnoga zdravlja na sušačkoj Krimeji.

1927. Osnovan riječki nogometni klub Fiumana.

1928. Prema projektima arhitekta Z. Prikrila uređen park na Trsatu. Održan Riječki sajam.

1929. Srušena zgrada Polverijere (stara barutana i skladište oružja). Dovršena izgradnja kapucinske crkve na Žabici. Osnovana Gradska biblioteka u Sušaku.

1930. 16. veljače u kazalištu Fenice prikazan prvi zvučni film Pjevač jazza. Otvorena zgrada Gradske vijećnice u Sušaku (danas Rektorat Sveučilišta u Rijeci).

1932. Na Trgu bana Jelačića sagrađena zgrada Gradske štedionice u Sušaku.

1933. Ruši se zgrada bivšeg isusovačkog seminara. Otvoren Muzej Hrvatskoga primorja u Sušaku.

1934. Dovršena izgradnja velike Banovinske bolnice Sušak. Arhitekt Bruno Angheben razradio osnovu rekonstrukcije današnjeg Jadranskog trga.

1935. Ruši se zgrada bivšeg isusovačkog kolegija.

1936. Nakon šest godina i prekida prema projektima Bruna Anghebena dovršena crkva sv. Romualda i svih svetih na Kozali, nazvana Zavjetni hram (Tempio votivo). Riječki boksač Ulderigo Sergo postao je olimpijski šampion u bantam kategoriji na Olimpijadi u Berlinu. Počinje izlaziti književni časopis »Termini«.

1937. Započeta izgradnja Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku i hotela Neboder.

1938. Prema projektu Enee Peruginia adaptira se i dograđuje na mjestu stare Ljuštionice riže reprezentativna poslovna zgrada R. O. M. S. A. (Rafinerija nafte). Osnovana župa sv. Ćirila i Metoda u Sušaku.

1939. Završena crkva Sv. Đ orđa na Sušaku.

1940. Gradnja podvežičke crkve sv. Terezije u Sušaku.

1941. 18. svibnja. Na temelju ugovora između NDH i Kraljevine Italije talijanske okupacijske snage anektirale Sušak, veći dio Hrvatskoga primorja, Dalmacije i neke jadranske otoke.

1942. 1. travnja. Dovršena izgradnja zgrade riječkog nebodera na današnjem Jadranskom trgu prema projektu K. Nordija i V. Frandolija.

1944. 25. siječnja. Nijemci minirali i srušili riječku veliku sinagogu. Počinje izlaziti »La Voce del popolo«.

1945. Od 17. travnja do oslobođenja Rijeke 3. svibnja sustavnim razaranjem temeljito porušeni riječki lučko-industrijski kompleksi zgrada i postrojenja. Teško su stradali željeznički, cestovni, lučki i komunalni objekti. Osnovan Jadranski institut u Sušaku.

1946. Osnovani Koncertni ured, Prirodoslovni muzej i Konzervatorski zavod. Osnivanje Narodnoga kazališta. Prva predstava bila je Dubravka Ivana Gundulića 20. listopada, kada se prvi put s riječke pozornice slobodno čula hrvatska riječ. Službeno započela i djelatnost Talijanske drame (Dramma Italiano).

1947. Osnovana su četiri državna brodarska poduzeća: Jugoslavenska linijska plovidba, Jugoslavenska slobodna plovidba, Jadranska linijska plovidba i Jadranska slobodna plovidba. Osnovano poduzeće Istravino. Dana 10. veljače zaključenjem Ugovora o miru s Italijom u Parizu, koji je nakon ratifikacije svih ugovornih snaga stupio na snagu 15. rujna te godine, grad Rijeka konačno je i formalno sjedinjen s maticom NR Hrvatskom, u okviru FNRJ. Počinje izlaziti »Riječki list« koji 1953. mijenja ime u »Novi list«.

1948. 1. veljače. Prvi izbori za Gradski narodni odbor Rijeka; 28. veljače po administrativno-teritorijalnoj podjeli nova gradska cjelina Rijeke i formalno postaje jedinstveni grad, koji obuhvaća dotadašnju Rijeku i Sušak pod imenom Rijeka. Ukinut je i kotar Sušak te osnovan novi kotar Rijeka. Riječko brodogradilište dobiva današnje ime 3. maj. Osnovane Moderna galerija i Naučna biblioteka (danas Sveučilišna knjižnica) u Rijeci.

1949. Duga je plovidba reorganizirana spajanjem Jugoslavenske linijske plovidbe i Jugoslavenske slobodne plovidbe u jedno poduzeće — Jugoslavensku linijsku plovidbu (Jugolinija), budući Croatia Line. Osnovana Viša pomorska škola. S Gradskog tornja uklonjena skulptura riječkoga orla.

1953. U Zagrebu tiskan Zbornik Rijeka, prvo opsežno djelo o Rijeci na hrvatskom jeziku. Počinje izlaziti »Vjesnik« Državnoga arhiva u Rijeci. Osnovano Izdavačko poduzeće Otokar Keršovani. Narodno kazalište dobiva ime Ivana pl. Zajca.

1954. Završena obnova ceste Rijeka-Zagreb.

1955. Osnovan Medicinski fakultet. Dom kulture Vid Švalba postaje Pomorski i povijesni muzej Hrvatskoga primorja.

1956. Pokrenut Jadranski zbornik. IP »Otokar Keršovani« izdaje prvo izdanje Sabranih djela Janka Polića Kamova.

1959. Počinje djelatnost EDIT (Edizione Italiana), izdavačkog poduzeća za izdanja na talijanskom jeziku.

1960. Osnovan Tehnički fakultet te Pedagoška akademija. Organizirana prva izložba Biennala mladih u Modernoj galeriji u Rijeci.

1961. Osnovan Ekonomski fakultet.

1962. 1. ožujka. Općina Stari grad, Sušak i Zamet spojene u jedinstvenu općinu Rijeka, a 1. listopada osnovana Privredna komora Rijeka.

1964. Pokrenut časopis »La Battana«.

1968. Proradila Hidroelektrana Rijeka. Počinje izlaziti časopis »Dometi«. U Naučnoj biblioteci u Rijeci stalni izložbeni postav glagoljice. Organizirana prva Međunarodna izložba originalnog crteža u Modernoj galeriji.

1970. Otvoren za promet Aerodrom Rijeka na otoku Krku.

1971. Osnovan Stomatološki fakultet. Podignuta robna kuća Korzo. U Rijeci izvršena prva transplantacija bubrega u Jugoslaviji.

1973. Brodogradilište Viktor Lenac započinje s tzv. offshore poslovima, odnosno s izgradnjom objekata iz područja morske tehnologije. Utemeljeno Sveučilište u Rijeci.

1974. Na Koblerovu trgu postavljena spomenfontana u povodu 150. godišnjice Tvornice papira (arh. I. Emili).

1975. Počinje izlaziti omladinski list »Val«.

1976. Početak gradnje nove privredne zone Rijeke na području Škrljeva i Kukuljanova. Osnovan Pravni fakultet i Izdavački centar Rijeka (ICR).

1977. Udruživanjem Pedagoške akademije u Rijeci, Puli i Gospiću te Fakulteta industrijske pedagogije nastaje Pedagoški fakultet u Rijeci.

1978. Puštena u pogon koksara u Bakru kapaciteta 850 000 tona godišnje. Osnovan Fakultet graditeljskih znanosti i Fakultet za pomorstvo i saobraćaj. Pušten u rad Automotodrom Grobnik.

1980. Otvorena tankerska luka i Titov most (danas Krčki most) kopno — Krk, započela djelatnost Jadranskoga naftovoda u Omišaljskom zaljevu.

1984. Izdano drugo izdanje Sabranih djela J. Polića Kamova.

1989. Pokrenut časopis za filološka istraživanja »Fluminensia«. Izdavački centar Rijeka pokreće izdavanje Sabranih djela Nikole Polića. Objavljen hrvatski prijevod knjige Franje Glavinića Historia Tersattana (prev. D. Klen).

1990. Riječki HNK postavlja dramatizaciju romana Vježbanje života koju prema romanu Nedjeljka Fabrija priređuje D. Gašparović, jednu od najomiljenijih riječkih predstava, koja doživljava izvanredan uspjeh.

1991. 15. lipnja. Obnovljena proslava i štovanje Dana sv. Vida, zaštitnika Rijeke.

1992. U ljeto te godine Moderna galerija Rijeka organizira izložbu Hrvatska moderna.

1993. Pokrenuta »Sušačka revija« kao glasilo Kluba Sušačana. Dana 14. travnja osnovana Županija primorsko-goranska sa sjedištem u Rijeci. Objavljen prijevod Botaničkoga puta (Viaggio botanico) Josipa Hosta u izdanju riječkog ogranka Matice hrvatske i pretisak molitvenika riječkog isusovca Nikole Hermona Brašno duhovno, izdanoga u Ljubljani 1693.

1994. Osnovan Muzej grada Rijeke. Naučna biblioteka (danas Sveučilišna knjižnica) postaje punopravni član Sveučilišta u Rijeci.

1995. U kolovozu Grad Rijeka u suradnji s Društvom arhitekata u Rijeci raspisuje natječaj za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja uređenja mosta na Rječini (Titov trg). Prva nagrada dodijeljena je arh. Branku Silađinu.

1997. U prosincu u prostoru Moderne galerije postavljena izložba Arhitektura secesije u Rijeci 1900-1925. Sveučilišna knjižnica obilježila 370. obljetnicu osnutka i neprekidna djelovanja.

1998. Pedagoški fakultet preimenovan u Filozofski fakultet.

2000. Postavljen spomenik J. P. Kamovu na mostu kod Kontinentala, rad kipara Z. Kamenara. Prestala s radom Tvornica papira u Rijeci nakon punih stotinu i osamdeset godina neprekinuta djelovanja.

preuzeto sa: matica.hr

Pogledajte još

O RIJECI UKRATKO
Nekoliko informacija o našem gradu

Površina grada: 44 km2 Stanovništvo: oko 130000 (128.624), sa okolicom oko 200000 Županija: Primorsko – […]