USPOREDBA FOTOGRAFIJA
Rijeka nekad i danas

Usporedba fotografija Rijeke nekad i danas. Ono što pokazuju stare fotografije fotografirano je i u novije vrijeme sa, ako ne istog, onda sličnog mjesta. Koliko se i što promijenilo u odnosu na vrijeme koje nam pokazuje stara fotografija pogledajte i prosudite sami.

Svoje usporedbe i ostale fotografije (stare ili nove) grada na Rječini možete nam slati na info@rijecani.com.

Jelačićev trg i Užarska ulica – nekada parkiralište, a danas šetnjica i trg:


Grand Hotel Bonavia
– smješten u ulici Dolac u samom centru grada. Pogledajte ga nekada u izgradnji i danas:


Adamićeva ulica i Korzo
– danas najprometnija riječka pješačka zona (Korzo) i jedna od najprometnijih cesta u centru grada (Adamićeva).


Mrtvi kanal
– jedna od granica između Fiume i Sušaka bio je i Mrtvi kanal


Harterske škale
– nekada su se ljudi njima koristili za odlazak na posao u ‘Tvornicu Papira Rijeka’ koja je, između ostalog, proizvodila i izvozila najbolji cigaretni papir…


Riva boduli
– pogled sa Rive boduli na gradski toranj, a na novijoj fotografiji vidimo i nebodere na Kozali


Uvala Martinšćica
– nekada jedna od najljepših uvala i plaža, a danas je na tom istom mjestu remontno brodogradilište ‘Viktor Lenac’


Radio Rijeka
– na mjestu današnje ‘Radio Rijeke’ na Korzu nekada je bila ‘Prva Hrvatska Štedionica’


Križanje Ciottine i Barčićeve ulice
– na tom uglu bila je Sesvetska prodavaonica ‘Sljeme’ koja je, kako vidimo po fotografiji, vrlo dobro poslovala.


Zgrada ŽP Rijeka
– na ovom mjestu uskoro bi trebao biti izgrađen novi autobusni kolodvor sa popratnim sadržajem – vidi ovdje projekt.

Trsatska gradina – Smještena na 138 metara visokom brijegu strateški je izbočeni vidikovac koji se uzdiže nad Rijekom i kanjonom Rječine. Na tom od prapovijesti bila je liburnijska osmatračnica odakle se kontrolirao put iz unutrašnjosti prema moru. Rimljanima je ta lokacija odlično poslužila u doba učvršćivanja obrambenog sustava, tzv. Liburnijskog limesa, kojemu je polazna točka bila Tarsatika, grad – utvrda, na mjestu današnjeg riječkog Starog grada.

Sušak – Danas istočni dio grada Rijeke. Podjelom grada nakon talijanske okupacije Slobodne Države Rijeka – Stato Libero di Fiume, potvrđenom Rimskim ugovorima Italije i Jugoslavije (1924.), Sušak ostaje u Kraljevini SHS i administrativno-političkim putem postaje gradom.

Žabica – autobusni kolodvor Sigurno se mnogi pitaju: Zašto se trg i autobusni kolodvor na njemu zovu baš tim imenom – ‘Žabica’? Evo i odgovora: Zato što se prije stotinjak godina na tom mjestu nalazila fontana sa žabom iz čijih je usta tekla voda. I tako su taj dio, zbog te fontane, od milja nazvali Žabica. I zato danas ulica i trg nose naziv Žabica. Evo usporedbe fotografija autobusnog kolodvora prije tridesetak godina (’80-ih) i danas:

Svetište Majke Božje Trsatske Nastojanjem kneza Martina Frankopana i pismenim odobrenjem pape Nikole V. franjevci su već daleke 1453. pozvani na Trsat da se nastane uz svetište Majke Milosti kao čuvari već tada poznatog Marijinog prošteništa. Od prvog najstarijeg samostana koji je dao podići Martin Frankopan pa do današnjeg zdanja zgrade trsatskog samostana doživjele su brojne promjene i nadogradnje. Najveća je bila ona koja je uslijedila nakon 5. ožujka 1629. kada je vatra uništila trsatski samostan. Trebalo je puno godina, brige, zalaganja i dobrote mnogih dobrotvora da samostan poprimi današnji oblik.

Bolnica kralja Aleksandra ili danas KBC Sušak – Interni odjel Opće bolnice Svetoga Duha otvoren je 1. siječnja 1880. Rimskim je ugovorom 1924. godine Rijeka (Fiume) pripala Kraljevini Italiji, a Sušak Kraljevini SHS. Na Sušaku je na Internom odjelu prve gradske sušačke bolnice (otvorene 1924. g.) liječenje svih nekirurških bolesnika preuzeo kotarski liječnik dr. Gjuro Štrcaj. Budući da bolnica nije imala mnoge specijalnosti, kao ni laboratorij i ljekarnu, brojni su se bolesnici liječili u talijanskoj riječkoj bolnici. To je, pored političkih posljedica, iziskivalo velike troškove za Kraljevinu Jugoslaviju. Zbog toga je iznad stare sušačke bolnice izgrađena nova moderna Banovinska bolnica kralja Aleksandra I. (otvorena 1934. g.). Uz ostale odjele, imala je i interni s laboratorijem i ljekarnom.

Drugi svjetski rat prekinuo je daljnji napredak. Sušačka bolnica postaje talijanska pa njemačka vojna bolnica. Nakon završetka II. svjetskog rata je jugoslavenska vojna bolnica, potom 1946. g. ponovno postaje civilna bolnica. Nakon sjedinjenja Rijeke i Sušaka, 1947. godine, grad dobiva dvije opće bolnice, pa tako i dva interna odjela.

Parkiralište na Delti Parkiralište smješteno u samom centru grada nije samo parkiralište već i omiljeno okupljanje mladih koji, uz neke od gradskih klubova, odaberu upravo ovaj parking i obližnji park za malo druženja sa ekipom sve do ranih jutarnjih sati.

Zgrada Jadrolinije Najreprezentativnija građevina u Rijeci, Palača Jadran, uz koju se od njezine izgradnje veže reputacija Rijeke kao pomorskog emporija kozmopolitskih razmjera. Građena je za sjedište prvog ugarskog pomorskog poduzeća Adria, osnovanog 1882. g., koje je u Rijeci započelo redovnu plovidbu trgovačke mornarice s početnim kapitalom od 2 500 000 fiorina i sedam brodova srednje tonaže.

Adamićeva ulica Uz riječku zaobilaznicu danas najprometnija cesta u gradu na Rječini. Smještena tik do Korza u samom centru grada. Uspjeli smo je ‘uhvatiti na spavanju’, odnosno skoro bez ijednog automobila…

Hrvatsko Narodno Kazalište Ivan pl. Zajc – 3. listopada 1885. Helmer-Fellnerova zgrada data je na korištenje riječkim građanima pod nazivom Teatro comunale. Prve su predstave bile Aida Giuseppea Verdija i La Gioconda Amilcara Ponchiellija. Od osnutka redovito se, osim neko vrijeme u razdoblju prvoga svjetskog rata, daju operne i dramske predstave.

Dan nakon oslobođenja Rijeke 4. svibnja 1945. Gradski Narodni odbor Sušaka zadužuje „druga Dr. Rošića Đura… da sa ostalim nekim drugovima iz Primorske kazališne družine (Popović, Cunt, Ružić) preuzme Verdievo kazalište na Rijeci“. Bombardiranjem teško oštećena zgrada u nekoliko je dana „uređena“ toliko da već 10. svibnja 1945. građani Rijeke prisustvuju svečanoj priredbi. Toga je datuma,  u tad još Općinskome kazalištu Giuseppe Verdi  prvi put u njegovoj šezdesetgodišnjoj povijesti odjeknula hrvatska riječ!

Jadranski trg Jadranski je trg kroz povijest mijenjao nazive. Evo nekih: Piazza Regina Elena, Piazza Elizabetta, …

Gradski toranj Nad ulazom u svaki utvrđeni grad bio je satni toranj. Rijeka je do pred kraj 18. st. bila opasana bedemima, unutar kojih se odvijao cjelokupni javni, kulturni i privredni gradski život. Pred gradom je bila gradska loža i brodogradilište. U Rijeku se ulazilo ispod “Vrata od mora” i “Gornjih vrata”. Preko drvenog mosta, prebačenog preko rova u kojemu je bila voda, ulazilo se neposredno na glavni trg pred Vijećnicom. U 17. st. na tornju je postavljen sat, te se udomaćuje naziv “Satni toranj”, “Torre d` orologio”. Građani Rijeke zakazivali su sastanke “sotto la torre” ili “pod uriloj”. Tada je toranj povišen, te je bilo prostora za dekorativne ukrase, natpise, reljefne grbove i biste habsburških vladara, feudalnih gospodara Rijeke. Tako je nad ulaznim vratima habsburški dvoglavi orao i natpis iz 1695. godine. Na arhitravu su natpisi, od kojih jedan evocira uspomenu na Leopolda I.; on je Rijeci 6. VI. 1659. diplomom odobrio grb, dvoglavog orla, s obje glave okrenute na istu stranu, kako stoji na posudi iz koje teče voda. Ispod grba je deviza INDEFICIENTER (znači nepresušivo).

Koblerov trg Fontana na trgu sagrađena je 1974. Prije poznat kao Piazza dell’ Erbe, središte trgovačkog i političkog života grada unutar gradskih zidina. Na trgu su bile smještene Gradska vijećnica, tri ljekarne, kavana i nekoliko trgovina. U 19. stoljeću gubi na značenju jer se sav javni i gospodarski život grada seli na novoizgrađeni Korzo.

Rimski luk Otkriveni kasnoantički zid u tijesnoj vezi sa spomenikom koji je poznat u starijoj literaturi kao “Rimski luk” odnosno “Vrata”. danas je utvrđeno da su Stara vrata najstariji arhitekturni spomenik u Rijeci. Arheolog Petar Kandler držao je da su to gradska vrata, no riječki povjesničar L. G. Cimiotti dokazao je da se radi o vratima kastruma. Moderni arheolog dr Mate Suić precizira da se radi o vratima pretorija Trsatike, budući da je jedini plastični ukras preostao na tom spomeniku okrenut moru. Ta je pretpostavka potvrđena kada su 1955. otkriveni, te arheološki 1981. istraženi ostaci kasnoantičkih zidova na začelju crkve sv. Sebastijana, koji su pripadali Kastrumu.

Pogledajte još

RIJEKA DANAS
Slike grada Rijeke

Rijeka danas, s okolicom, broji preko 200 000 stanovnika. Smještena je na 14° 26′ istočne […]